16.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Utorak je u Tuzli lijep, sunčan i čini mi se manje hladan nego jučerašni dan. Da vam pravo kažem mene je toliko šokirala vijest da je Toše poginuo, jer mi je baš bio drag i jedan od omiljenih pjevača nove generacije, da sam zaboravila i šta sam htjela da pišem. Inače, i što treba i ne treba sve previše emotivno doživljavam i preživljavam, što svakako nije dobro ali takva sam i šta se može.
Sad ću da mislim o čudnim ljudskim sudbinama, o spoznaju da mi ništa ne možemo znati ni previdjeti. Živimo, borimo se, toliko živaca i snage za nekad gluposti potrošimo ne sluteći kad je kome kraj. Da ljudi znaju šta ih sve čeka bilo lijepo ili ružno, koliko će živjeti, vjerovatno niko ne bi mogao ni živjeti neki normalan život. Tako je kako je i jedino što mi možemo je prihvatati stvari onako kako dolaze, živjeti na način koji nam se čini najbolji i bez obzira na sve ići dalje. Samo dalje, pa dokle se stigne, ko zna koji nas sve prijatni susreti čekaju.
Puno je onoga zbog čega vrijedi živjeti i to živjeti ne životariti, pa zato vadlja i očajavamo nekad nad tuđom sudbinom, jer sebično u čovjeku, uvijek misli da se to može i njemu desiti.
Idemo dakle dalje, danas je Svjetski dan hrane, kad bolje razmislim čini mi se da sve ima svoj dan i da je svaki dan posvećen nečemu. Hrana je i suviše važna pa neka eto ima i svoj dan. Puno se pričalo o problemu razvijenih zemalja a i zemalja u razvoju :) gdje je najveći procenat osoba sa viškom tjelesne težine.
Kada bih morala sve članke i mailove, na tu temu koju smo dobili, rezimirati, zaključak bi bio, bez obzira šta ko mislio, od have se ne deblja. Dakle, koliko jedemo i koliko se krećemo a i kada jedemo je tačan pokazatelj naše težine. Nema šanse da če neko nagurati na 150 kg a jede pet malih obroka, svježe povrće i voće, izbjegava masno i slatko, bavi se sportom bar rekreativno, šeta se radije nego vozi i bla bla. Ne zavaravajte se sa usporenim metabolizmom, drage debeljuce. S druge strane problem koji je već jako velik je premali unos hrane. Uglavnom se javlja kod mlađih ženskih osoba koje valjda misle da je njihovo anoreksično tijelo lijepo. Neke naslovne strane modnih magazina treba zakonom zabraniti, jer nema te ljepote koja na visimu od 175 ima 43 kile. Nadam se da su naše ženske bosanske glave pametnije, pa i same znaju šta je lijepo šta nije, a ni jedna krajnost to svakako nije.
A pošto je dan hrane, napravite sebi i svojima nešto što je bas lijepo i ukusno.
Pozdravljam vas u pjesmu od Tošeta koji je imao samo 26 godina.Ne znam kojem se Bogu molio, u šta je vjerovao ali neka mu je pokoj duši i laka zemlja.
