22.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Pada prvi snijegggggggggggggg, neka to uđe u zapisnik. 22. je oktobar, još vladamo mi Vage, kome je rođendan neka je sretan u ovaj snježni dan. U Tuzli svašta nešto ali poslije o tome, sada idemo na druge teme i dileme.
Da pobjegnemo od dnevnih vijesti, čitaj politike i crne hronike, možemo pokušati i listati koji magazin za žene. To su magazini ili časopisi koje čita cijela porodica, ali se eto zovu ženski. Svašta se tu može naći, nema tog problema koje neke nove »Drage Savete» neće riješiti. Uz savjete za ženske probleme tu su obavezno male škole kuhanja, saznajemo i kako se rukuje klještima, čekićima, i drugim alatkama koje emencipovana žena mora da zna.
Dosta je tekstova vezano za zdravu ishranu. Zdrava ishrana se tematski obrađuje i u emisijama sa specijalnim, važnim, stručnim gostima. Većini je jasno šta je dobro šta nije za pravilno funkcionisanje organizma, kako da ga pripemamo za zimu, sunčanje, stres, i šta sve ne. Uz sve te savjete šta trebamo jesti čujemo i šta nam sve prijeti ako ne jedemo zdravo. Znamo sve rizike vezane za ishranu koja direktno utiče na naše zdravlje.
Tako nam kažu da izbjegavamo bijelu smrt, to su bilo brašno, riža, šećer i šta je još bijelo, zatim nam kažu i koju riječ o važnosti zdrave masnoće, kao i postotku zdrave masnoće koju trebamo unijeti u organizam. I tako, vjerovatno vam je bolje nego meni poznato šta to valja, a šta ne valja da se sačuvamo od karcinoma, bolesti srca i krvnih sudova, moždanog i sličnih belaja.
Ali, da mi malo vidimo koliko nas košta da se zdravo hranimo. Evo par konkretnih primjera. Bijeli hljeb, koji je ono duša kad se pipne, može ga čovjek, a i žena, pojesti čitavog kad je vruć, kažu nije baš zdrav, košta jednu KM. Hljeb sa četiri vrse žitarica, koji bi po meni mogao osvojiti sve nagrade za najružniji ukus, pola kilograma košta nešto manje od 4 KM. To je tačno sedam velikih kriški koje eto jedna manja porodica može pojesti za doručak, a gdje su ostali obroci? Usput to je proizvod iz uvoza, znači ništa od onoga «kupujmo domaće» .
Šećer bijeli ne valja kažu ništa, pa nam preporučuju smeđi. I njega imamo uvoznog po cijeni od 4, 5 KM za kutiju kocke, a sitnog smeđeg, upakovanog po pola kilograma, možete naći za nešto više od 2 KM. Napomene radi, bijeli šećer je po kilogramu ispod marke.
Eto nas i do riže. Kilogram bijele je oko 1, 20 KM, zavisno od kvalitete, a smeđa najeftinija košta 3 KM pola kilograma ili 6 KM po kilogramu. Zdrava riža je znači 5 puta skuplja, šećer takođe oko 5 puta, crni zdravi hljeb 7 do 8 puta skuplji od nezdravog.
Ovo su samo neki primjeri, a uz poređenje cijene ulja od 1.5 KM za suncokretovo, do 15 KM za maslinovo, ne treba puno pameti da se vidi da se ne mogu svi hraniti zdravo. Iznos potrošačke korpe koju svaki mjesec daju za Federaciju, sigurno ne sadrži ni jedan od ovih proizvoda koji nam savjetuju ljekari. Pa sad neka vide kako je narodu koji po cijeli dan sluša šta će mu sve biti ako jede ono što mora.
Pozdrav iz sniježne Tuzle.
Boris Novković i Ko sam bez tebe, pošta bez adrese, pilot bez stjuardese, ko dijete što ga mati ne prepoznaje, umorni kralj bez krune, ranjeni vuk u snijegu što tiho umire. Cure drage, slobodne, znate li vi da je Boris razveden :)
