26.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Petak je osvanuo ružan i kišan ali evo sada probija se pomalo i sunce, možda ovo i neće biti tako loš dan. Sutra je subota, nekima radna nekima ne. Učenici čiji su učitelji i nastavnici juče bili u Beogradu na sajmu knjige, idu sutra u školu da nadoknade nastavu koju juče nisu pohađali. U Katoličkom školskom centru djeca će ići sada svaku subotu da bi sastavili sve praznike do zimskog raspusta.
Sinoć sam gledala jednu staru emisiju koju je radio Zoka Kapetanović sa Mirzom Delibašićem. Sviđa mi se Mirza kako priča, tako je prirodan i nekako iskren, priča sve onako kako jeste, bez dodavanja i oduzimanja. Pričao je o treniranju tenisa u Tuzli, zašto je prešao u košarkaše, o odlasku u Sarajevo i tako, interesantno je bilo. U jednom momentu, kada je pričao kako je trenirao po 10 – 12 sati dnevno, kaže da je trenirao kao manijak i sve što je radio radio je kao manijak, kad je pio pio je kao manijak, tako i puši i trenira, i u svemu je takav, nažalost moramo dodati i ono BIO. Sve ljude kao Mirza, koji su stvarno bili legende, i koje je raja voljela, treba pamtiti, nekad mi se čini, a nadam se da mi se čini, da je tako one neke prave raje, sve manje. Imao je prijatelje i vjerovatno je bilo dobro družiti se s njim, meni bar tako djeluje, kao čovjek s kojim se moglo družiti.
Lijepo je imati prijatelje, i to ne da se neko redovno druži i viđa nego imati nekoga koga možete nazvati kad vam se skupi, i ko vam neće reći da se niste javili godinu dana. Prijateljstvo nije u broju poziva, susreta, lažnih komplimenta, savjeta u stilu «u šali pa uvali», zato ko ima prijatelja, pravog, pa bio jedan jedini, treba da ga čuva. Rodbinu ne biramo, pa se desi da nam je rod neko od koga bi najradije okrenuli glavu ali prijatelje možemo birati pa se slažem sa onom da su naši prijatelji slika nas samih.
Šta nam još ima ... eto u ponedjeljak sjednica Općinkog vijeća, a zakuhavaju oko stadiona Tušanj. Nije mi to baš jasno, konačno se dobilo pravo da se renovira, sredi, vraćen je u vlasništvo građana Tuzle i ne razumijem negodovanje FK «Sloboda». Pa ruku na srce Sloboda se previše često bori da ostane u krugu prvoligaša, sportskih klubova je puno, jako puno onih koji postižu odlične rezultate a nemaju ni minimalne uslove za rad, malo ko im i pomaže. FK Sloboda je legnedaran klub, na Tušnju je od pravljenja stadiona ´57. ali mislim da previše traže ako hoće stadion na korištenje na 99 godina uz sve što uz to ide, pa i prihod od reklamiranja. U planu osnivanja JP «Stadion» su svakako rekli da FK Sloboda i AK Sloboda Tehnograd ostaju, radit će u boljim uslovima ali stadion nije njihov.
Hajde vidjet ćemo šta će oko toga biti, uglavnom kod nas uvijek veselo, ništa ali baš ništa ne može ići glatko i kada je očita dobronamjernost nečijih poteza.
Uživajte, vikend je pred vama, jedan od mojih savjeta je da slažete ormare, složite ljetnju garderobu, nema više kratkih rukava.
Evo Kemal Monteno i Zdravko Čolić zajedno pjevaju, snimak je loš, ali nije ni važno, bitna je atmosfera, ljudi koji ih slušaju. U muziku treba ulagati, kako je lijepo da postoji nešto što kao muzika u ljudima budi pozitivne emocije, osjećaj da nam je lijepo, da nas nije briga što je jedan Kemo a drugi Zdravko, nego da nas lijepom pjesmom spoje.
