03.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Pogled kroz prozor kaže da ova subota i neće biti tako loša, kiše nema, sunca tu i tamo, nije ni hladno, prema tome moglo bi se i gdje šetati. Kad smo kod šetnje, pravo me zanima kako će proširenje pješačke zone da utiče na one koji bez autića ne mogu i neće nigdje. Baš sam zapamtila jednog nabildanog, čovjek se bez pardona parkira na po ulice, one kod kina Centar, i ode da pije kafu. Zaustavio se, mislim ja da mu nije neki kvar, ili pukla guma, ali kakvi, parkira se on i ode u kafić.
Meni šetnja danas ne treba jar sam se juče po Simin Hanu našetala za mjesec dana. Rekli nama da dođemo kod mosta i to je to, a onaj Simin Han, ne znam što se zove tako kad bi mu više odgovaralo ime Mostovi okruga tuzlanskog, mostova ima mali milion. Na svakom sam bila, gledala ljepoticu Jalu, sve ima samo nigdje tih naselja Talijani. Kad sam se pomislila vratiti kući, vidim ja ide neka djevojka, mislim, taman da je pitam gdje su ti Talijani, i usput kontam što su moderne žene u ovim Talijanima, kad ono kolegica sa radija Kameleon, zalutala više od mene, probijala se kaže kroz neke šume kao u partizanskim filmovima. Onda, kako to već biva kad se dvije ženske glave sastave, nađemo i to naselje. E sad, malo me i sramota reći, ali stvarno nisam nikad čula da u Simin Hanu imaju naselja Talijani 1 i Talijani 2. Odgovor na pitanje što se to tako zovu ne znam ali ću da saznam ovih dana, jer me baš zanima. I tako dobiše Talijani uličnu rasvjetu, naredalo se bandera i sijalica, sve bi na nivou, našla se i crvena traka i makaze šnajderske da se presječe, pa za načelnikom glavnom i jedinom cestom Talijana svi krenuše i pravo do dvorišta sa stolovima i hranom, muzikom i ljubaznim domaćicama koje samo govore bujrum bujrum, ima za sve, a bilo je bogami za pola Afrike. Nisam vala ja ništa jela, ja morala nazad, a jela bih da sam znala da neće ostati ni kockica od čokolade koju sam vam ostavila juče uz kafu ccccc.
Sinoć sam gledala jednu od emisija Gorana Milića, fino on to radi, sad je bio u Kanadi, tačnije, u Vankuveru, pa vala i tamo svašta čovjek može vidjeti, i lijepog i ružnog. Prikazali jednu ulicu gdje živi sve neki siromašan svijet, pa to je tuga i žalost kakvi su, ovi naši prosjaci su za njih gospoda. Nakon toga ode on, a i mi preko malih ekrana za njim, do neke četvrti gdje su najskuplji stanovi. Kad tamo sve homoseksualci. Može tu stanovati ko hoće ali uzgleda da oni imaju najviše para, a Milić kaže zato jer su u pitanju dvije dobre muške plate, jer nije to ko dvije ženske, ili muška i ženska. Zna se šta je muška plata u ovom našem svijetu, pa još kad su dvije, super dođe. Pa ti sad budi heteroseksualac ili kako se zove kad voliš samo suprotan spol. Eto, meni ne bi pomoglo ni da volim isti, šta će mi još jedna ženska plata.
Haj to, nego meni ba neobično kako oni ono zagrljeni hodaju, sve ko pravi par, a dva muškaraca. Pa ja to u Tuzli ne mogu zamisliti ni pomoću trikova. Mislim da neću doživjeti, a planiram dugo živjeti, da vidim zagrljene muškarce u ovoj našoj mahali. Žene i nekako, jer se na ženski homoseksualizam, ako to tako mogu nazvati, gleda drugačije. Kod nas žene i koje vole muškarce mogu da se sa ženam grle i ljube, nisu uošte zanimljive, ali dva muškarca, kad bih u Tuzli to vidjela pa ja ne bih mogla sebi da dođem. Tu mi nećemo stići zapad ni za milenijum, a opet nikad se ne zna, možda se ja i varam.
U svakom slučaju neka nama ovih što po svijetu hodaju pa da preko njih i mi šta vidimo, pa bili to i zagrljeni muškarci.
Idem da tražim pjesmicu a vama želim lijep dan. Joj pročitala sam komentar što je jedan čitatelj mislio da će mi čuti glas kad sam rekla da sam pjevala sa Selin, pa njemu maksuz pozdrav, i da mu kažem ma hvala bogu da me niko ne čuje, bilo bi saljevanja strave.
Shakira-Illegal. Obožavam ovu pjesmu, a kad ja nešto volim nikako ne mogu shvatiti da i drugi to ne vole :)
