06.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarije
Utorak je, meni još uvijek dosta mračan, dugo sviće. Što se tiče temperature, nije previše hladno i sve mi se čini da će ova zima biti jako slična prošloj, što znači zima bez snijega.
Iako ga neki ne vole, jer snijeg oteža onu jutarnju gužvu, posebno kada dobro napada pa se ne može lako kretati, ipak ima i prednosti, a kad je već zima neka i snijega, onog lijepog, suhog, kakav se u ovim krajevima nije dugo vidio. Zimi je znatno zagađeniji zrak, kiša i snijeg dosta smoga iz vazduha isperu, pa tako da nije ni loše da ono nezdravo crnilo ostaje na snijegu, a da ga ne udišemo mi. Česte magle izgleda i nisu magle već dimne zavjese uzrokovane loženjem, sa svih strana su neki dimnjaci iz kojih kulja dim.
U očekivanju smo gripe, ako se to tako može reći, a nema je još. U toku je nabavka 10 000 vakcina koje će biti podijeljenje u opštinama našeg kantona prema broju stanovnika. Kada vakcina bude nabavljena putem medija stanovništvo će biti obaviješteno.
Nikako da se razbudim, ružno sam sanjala, gledam kako se otvara prozor, na prozoru mačka, meni naravno čudno šta neka mačka radi na mom prozoru i u sljedećem momentu ona skače na mene, a sva je nekako nakostriješena i sa izbačenim kanđama. Stvarno se osjećam kao slomljena. Ne volim ružne snove, opterete me. Inače kad me nešto optereti ne osjećam se nikako u svom elementu, kao kad me cipela žulja, šta god da radim, osjetim da nešto ne štima. Opterećenje bilo koje vrste, nije za čovjeka dobro, izvlači mu pozitivnu energiju, a u nekom dužem periodu i blokira ga. Mene obavezno spopadnu one misli kada mi se sve čini besmisleno i pitam se šta, kako i zašto. Koliko puta sam imala želju da ne mislim, da mogu da isključim mozak, ili da vladam mislima i da jednostavno ne mislim, ili mislim samo o lijepom, ali eto ne mogu, a ko zna, ima još vremena, pa valjda i naučim.
Da vidimo šta nam danas ima u Tuzli? Uskoro počinje radionica, dugog naslova kojeg ne mogu sad tačno napisati, biće tu gostiju iz Italije i zemalja regiona, neki su gradovi već partneri neki će tek biti, razmijenit će iskustva i tako dalje i tako dalje. Jedino oko kopanja kanala nema puno priče, sve drugo počinje sa razgovorima i planovima raznih vrsta pa se dug put pređe od razgovora do realizacije. Sada ide moja dosadna rečenica ... što stignemo i pratit ćemo. i pisati o tome .... daaa sam ptica i da imam krilaaaaaa ... ima jedna pjesma koja mi nekada padne na pamet kad letim tamo ´vamo, ali neka, ne treba mi fitnes.
Za one koji nisu u Tuzli da kažem da nam je Korzo razrovano, nema više ni onih kugli kod Meše i Ismeta. Sav asfalt je dignut, pješaci se jedva provlače, a najgore je ženama koje su na štiklama, pa noge polomiti. Ulica od pravoslavne crkve s jedne, pa od Turalibegove prema Pozorištu, Kazanmahala, sve je dignuto. Bageri su tu, vrijeme im dozvoljava pa rade li rade. Baš me zanima šta će postaviti jer na Korzu zna biti baš klizavo kad kiša pada.
Ostavljam vam opet kafu, i to moju omiljenu «Zlatna džezva», uz tu kafu kad se kupi sada se dobije i jedan fildžan. E, iz fildžana nikad nisam znala kafu piti, ne mogu da držim, vrelo mi. Možda je fildžan baš tako i zamišljen, da se kafa ne pije dok se ne malo ne ohladi. Što mi je nekako neobična, smiješna riječ fildžan, a kod nas se koristi za mnogo šta pa i kad hoćemo reći da neko ima krupne oči, kažemo «oči k´o fildžani».
Kako su ono govorili, utorak je, ne perite kosu, ne sijecite nokte, ne bacajte smeće, ukratko ne radite puno, ovo mora da je neko puno lijen smislio, a ne zna on da ima ono i što se mora, pa eto radite što morate, a ja zna se moram ići.
Sviđa mi se ova pjesma, a što se tiče spota nikako da skontam ko je muško ko žensko.
