04.12.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Evo nam i utorka, sigurno mislite, eto da nam ti ne kažeš ne bi mi ni znali. A meni nekako najlakše započeti sa izvještajem koji je dan. Dakle utorak je :).
Ako vam je dosadno razmišljajte gdje je ovo snimljeno?
Hajde priznajte da ste se obradovali što me nema juče, i ponadali se da sam se konačno otkačila od ovih svojih «malo tuzlarija», kad, eto mene, eto mene. Pa jesam li vam rekla da sam ja kao onaj u čovjek u vicu kad dođe ljudima u goste i kaže «jest meni drago što sam ja vama doš´o».
Pa šta nam ima u gradu? Korzo je razrovano, poslije ću vam staviti i sliku da vidite kako to sve izgleda. Svijet prolazi između bagera, a bageri sad neki moderni sa svih strane imaju onu kašiku, ili kako se ono zove. Najteže je ženama, odoše štikle. Cipela nam bečka a blato bosanska.
Kad smo kod cipela, kod mene opet, da se malo pohvalim, iz Italije, znate vi da kod nas važi je li obuća iz Italije nama valja, a što nam svašta uvale to je baška. Meni je dovoljno da vidim svoje cipele i da znam kakvo je vrijeme, dakle, blatnjavo je, ulice su prljave da je to strahota. A znate kad sam ja živjela u Njemačkoj (ovo da se malo hvalim) nikad ja nisam čistila cipele. Ulice su im stvarno čiste, a i narod vodi računa.
Ne znam ko mi skide ispred zgrade ono što se blato struže, pa vidim da nekiod komšija moraju blato po stepenicama da stružu, to samo treba vidjeti i slikati, ja ne znam gdje ono ima. Vratite nam strugalicu za blato, ovo je više vapaj nego apel.
Svašta ja napisah a ništa pametno, naravno. Sad ću ja pisati nekih izvještaja pa čitajte. Da vam kažem da sam neki dan malo analizirala šta raja čita, i ovako vam to ide, jel´ ima slika to se gleda, slika i malo teksta, stranačka saopštenja se najmanje čitaju, dugi tekstovi bez proreda isto. Zato ja pravim ove razmake, rečenica dvije pa razmak, pa valjda pročitate bar koji pasus, da ja vamo ne trošim džaba prste. Koliko kucam jagodice prstiju mi zadebljale, evo isto kopita HAHAHAHAHHAHAHA.
Pričao meni jedan prijatelj, kad se to nekad išlo u vojsku, pa trebaju vaditi krv, da gitaristima nisu mogli izvaditi tolko su jagodice prstiju tvrde, kako li bi meni krv izvadili, zabrinuh se sad.
E idem sad raditi, valja hljeb zaraditi, jadna majko svoja, rek´o bi svijet nema hljeba da jede. A da hoće kakva nastašica biti, previše mi se hljeb prima na strateškim mjestima.
I ko sam ja da ti sudim, jer ljubav moja .... pjeva Oliver Dragojević .... nekad mislim, blago njegovoj ženi kako joj on može lijepo pjevati, a opet džaba i pjesma bila, ostavi ona njega ali eto i vrati se. Ma sve ja znam, načitano se žute štampe.
