09.12.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Nedjelja je malo ljepša od jučerašnjeg dana, nema kiše, ima i sunca, sve u svemu izgleda ništa od prave zime. Nije ni hladno, a snijega nema nikako.
Sinoć je održan koncert Gibonnija, napisat ćemo poslije neki izvještaj. Sviđa mi se Gibonni, tako je normalan, običan, nema očekivane manire zvijezde, ko je ko ja, a u tome i jeste veličina čovjeka. Ko zna svoj kvalitet on se ponaša i normalano, čim mi se neko počne sam hvalit i isticati pada u mojom očima jer mislim da nema potrebe za samoisticanjem, i vrijedno i loše, sve se to vidi i dođe na svoje.
Pretjerano sujetni ljudi su isto posebna priča, koliko je ta sujeta u stanju izvući ono najgore iz ljudi. Svi smo mi vjerovatno pomalo sujetni ali neki baš pretjeruju, osobina koju cijenim je ponos, volim ponosne ljude.
Baš je ljudska psiha zanimljiva, kako se na nju može uticati. Na stranu te sve price o karakterui zanimljivo mi je koliko se na čovjek može uzicati pozitivno i negativno. Recimo primjer placebo efekta. Može on da se postigne i davanjem tabletice za koju pacijent misli da je strašno moćna i čim popije bude mu bolje. Iako i nakon prave tablete treba proći neki vrijeme da djeluje, i kod ovih i ostalih, mnogima odmah bude bolje. Čudno je koliko i lijepa riječ pomogne kada je neko bolestan, jer ima ono nešto u čovjeku, pa kad vidi da je drugima stalno do njih počinju se boriti više nego kad osjete da je druge baš briga za njih. Ljubav budi placebo efekat, želju za životom, manje nas boli kad smo zaljubljeni, samo zna i da ljudima bude i tako lijepo da ne osjete da su bolesni, a nekada zna biti i kasno. Pozitivni odnos prema bolesti znatno pomaže ali nažalost ne liječi, i ne može otkoniti bolest koja razara organizam. Život je ljepši optimistima, pozitivcima, draži su okolini, ali žive onoliko koliko im zdravlje ili sudbina dopuste.
Kad smo kod ovih efekata, zanimljivo je koliko kod ljudi djeluje to ko stoji iza neke firme. Tako je procurila informaicija da je Omegu kupio Merkator, a narodu Omega kao nešto domaće, draže, pa neki češće kupuju tamo. Da napomenem da ne znam je li to tačno, mislim na vlasnika Omege.
Ostavljam vas da provedete ovu nedjelju kako vam je drago, danas je malo mirniji dan, nema nekih posebnih dešavanja, a što se stigne i pisat će se, to i nema potrebe da se napominje, to se već zna. Tuzlarije imaju vrlo klizno radno vrijeme, a meni licno boljeg placeba od Tuzlarija nema, one me dižu i kad mi dođe dan da bih se pokrila jorganom i ustala iz kreveta ne bih.
Omiljeni mi Jergović napisao novi roman, piše o traženju identiteta čovjeka koji živi na relaciji Sarajevo Zagreb, o ovdje je sigurno puno autobiografskog. Puno je takvih ljudi čiji je dio života vezan za djetinjstvo i prošlost u jednom gradu, život i stvarnost u drugom, a još nisu sigurni gdje im je budućnost.
Opet malo Doris, volim ovu pjesmu, inače volim Dalmatince i Makedonce, čini mi se najviše od svih naroda koji su nekada bili u sastavu jedne nam zemlje. A ne mogu da ne volim i Hercegovinu, a tek Bosnu. Naše ja ljude volim na poseban način, i mogu sa svima, staro mlado, samo mi daj nekoga da s njim pričam.
