17.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Ponedjeljak je baš hladan, nema padavina, sve je zaleđeno te pazite kako hodate. Ono koji ne moraju daleko, brže će doći pješke nego kolima. Dok se očisti snijeg, odledi brava, upali pa još kad se sve zamagli muka živa. Tako je to, svako doba nosi svoje lijepo i ružno, samo zavisi šta više volimo, ljeto ili snijeg pa nam lakše ponositi ono što ne valja.
Eto baš snijeg je tema koja sada okupira Tuzlake, pa zatim priča se o emisiji u kojoj su, onako krupnog, satjerali u ćošak Dodika, Bajram je na pragu, a najviše se zanima za neradne dane. Već se pomalo i o Novoj godini priča, jer kod nas Nova godina ostaje praznik koji se tradicionalno posebno obilježava.
Ovih dana se u nekim hrvatskim medijima pojavila vijest da su Vehabije prijetile proslavljenoj bh režiserki Jasmili Žbanić, što je ona demantovala. Radi se o notornoj laži. Pojava neprovjerenih, a posebno napuhanih vijesti je zaista česta, a o štetnosti takvog načina privlaćenja čitatelja ne treba puno ni pričati.
Nije ni čudo što neki tek kada prvi put stignu u Bosnu i Hercegovinu, spoznaju pravo stanje mnogo čega u našoj zemlji. Ne čude mene nekad «stari» stranici nego ovi «novi» iz regiona, koje kao da od Bosne dijele okeani pa ne znaju gotovo ništa ili im tako odgovara.
Zanimljiv smo mi spoj različitosti, sredina, u kojoj možemo sami da ispitamo svoje prihvatanje razlika, ljudi kao osoba bez obzira na sve ostalo, za prijateljstvo često nevažno. Ne bih da živim u sredini koja ispred bilo čega ima famozni prefiks «jedno», sve je nešto jednonacionalno, jedno ´vako jedno ´nako.
Upravo prođoše dva saniteta, ne podnosim zvuk ovih sirena, odmah pomislim na neku nesreću. Inače, kako to uvijek biva, prvim snijegom se poveća i broj nesreća. Glavne ulice se prve čiste, dosta je i do ljudi, koji zaborave na zimske uslove vožnje, nemaju ni potrebnu opremu, a najčešći su sudari jer se ne drži potrebno rastojanje, pouzdaju se u kočnice a nema tih kočnica koje na ledu koče jos kad se naglo zakoči to i bi. Najgore je pješacima, koji svakako nemaju gdje hodati od parkiranih automobila, pa još rizikuju hodanjem po ulicama na kojima kola krivudaju.
Svako jutro, dobijem bar 2 maila koja trebam poslati na ne znam koliko adresa, a ako ne pošaljem nešto će mi biti a ako pošaljem onda će mi isto nešto biti ali lijepo, stiže me sreća, bogatstvo, blagostanje i tako to. Nekada slala pa nisam dobila bogatstvo, češće nisam pa mi nije bilo ništa, a sada samo brišem. Goreg virusa od tih masovnih poruka nema, koje je to zagušenje, kad svi dosta velike mailove pošalju na sve adrese iz adresara, pa ti koji dobiju nastave lanac.
Stiže malo muzike i puno pozdrava
Dado Topić, Jer ja vjerujem u ljubav, a ovom srcu ostaje da te sanja i ne da da se probudi
