14.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Počinjem da vjerujem da sam vidovita ili imam nadnaravne moći, šta se ba smijete, pa ja juče nešto mislim kakva je ovo zima, ni snijega ni hladnoće, i sinoć poče padati snijeg. Padao je i padao, gotovo cijelu noć, padao je i ranom zorom, a evo i sada pomalo, napadalo sigurno 4 milimetra. Još ću i čizme ove zime obući tj. obuti, ako se tako pravilno kaže, je li.
Prije nego što je snijeg počeo padati upadnem ja u ono neko stanje, ni san ni java, kao da budna sanjam, delirijum od umora, šta li, pa me nostalgija uhvatila sjećajući se zima iz djetinjstva. Snijeg padne pa se ne topi, napada a mi sretni, pravimo plaze, pa ko smije donese iz kuće u flašama vode pa mi tu utabanu stazu zalijemo fino vodom, a sutra to bude vrhunska plaza, pa se onda kližemo, padamo i vrištimo do sreće. Zovu nas kući s prozora a mi samo govorimo još malo, još malo, pa kad konačno krenemo kući uzmemo ledenica da ližemo k´o sladoled. Boga pitaj šta je u tim ledenicama sve moglo da bude ali nam nikada ništa nije bilo ... kao što smo jeli i zelene džanarike pa nismo dobijali "ono" što su mame pričale da hoćemo.
Toliko su sada blage zime da su se i mnogi običaji počeli mijenjati. Priča mi na pijaci jedna prodavačica iz okoline Tuzle kako ne pamti kad je na sjelu ćeteniju pravila, nema kaže "debelog" minusa koji za ćeteniju treba. Isto tako, sasvim slučajno porazgovaram sa jednim čovjekom koji živi u Miladijama i on mi ispriča kako pomalo nestaje običaj klanja svinja i pravljenje domaćih suhomesnatih proizvoda. U njegovoj familiji se to tradicionalno radilo, od pradjeda, djeda, do oca, a sada on, posljednjih godina zbog blagih zima pomalo prekida tu tradiciju. Kaže, prije su to nakon dimljenja ostavljali u prostorijama za to, zime su bile tako hladne da nije bilo šanse da se išta pokvari, jer naravno, u tim domaćim suhomesnatim proizvodima nema konzervansa. Nakon završenog dimljenja, kaže on, sve mora zalediti, jer je to jedini način da se sačuva.
Blaga zima uticala je na mnogo šta, pa tako novije generacije gotovo ne znaju kako to izgleda kada se veš suši napolju pa se zaledi. Meni je kao djetetu bilo posebno drago kada se taj veš unese u kuću, pa se igram dok se ne otope čaršafi kao kartoni, pidžame koje izgledaju kao da su strašila.
Još bih ja pisala, ali mora se ići dalje, trbuhom za kruhom.
Vama želim ugodan vidend, a za one koji ne budu našli ništa zanimljivije da rade, tu smo mi s Tuzlarijama, da vam pišemo pa vi proberite šta ćete čitati.
I još nešto da dodam, kada gledam evidenciju šta se najviše čita i gleda, mogu vam reći da važi ona ... da slika govori više od hiljadu riječi, jer gdje ima slika to se i čita. Bez obzira kako važan ili možda interesantan tekst bio, ako nema slike, mrsko to svijetu valjda čitati. A tako i ja, naslov, početak i kraj, i bacim pogled na sredinu.
Po toj logici vi ćete sada pročitati kraj i vidjeti pozdrav za vas.
Ne znam dal´ dan će doći kad ćemo sami ostati, kad ćemo dugo dugo pričati ..... jer ono što sve što znaš o meni, to je samo stara priča, ja sam jedan od mladića koje viđaš svaki dan .... pjeva Aresen Dedić.
