30.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Stvarno ne mogu da vjerujem da je već stigao 30. decembar. Baš kako kažu, godine lete. Kad gledam unazad svašta je nešto i bilo u ovoj godini, na žalost puno toga lošeg, ali eto, opet nekako brzo prolazi.
Kad sam počela pisati ove servisne dogovor je bio da sročim neki tekstić svakih par dana, a evo, imali smo svaki dan nešto, pa kakvo god. Nadam se da razumijete da se ovo piše svako jutro, bez plana, u letu, pa su greške i razumljive.
Nego, da mi vidimo šta nam se u Tuzli dešava. Po našim vijestima vidite da je puno onih koji su djeci pripremali paketiće. Tradicija darivanja djece za Novu godinu kod nas se dugo njeguje. Iako su primat već odavno preuzele proslave svih vjerskih praznika, Nova godina odoljeva, a s njom i Djed Mraz i paketići. Bilo bi lijepo da se siromašnih i djece sjetimo i kada nije praznik, ali s druge strane, niko nema obavezu da ih se sjeti ni za Novu godinu, pa ne trebamo ni kritikovati.
Stalno govorim da je naš narod široke ruke, ima te neke humanosti u sebi i hoće pomoći, samo treba neko da ih pokrene. Mnogi su darovali djecu bez velike pompe, neki se slikali, snimali, a djeca ko djeca, raduju se paktićima pa se Djeda Mraz slikao ili ne.
Ma ko ne voli paketiće? Sjećam se, pred kraj rata, pojaviše se paketići u radnjama, trudna ja bila. Odem u radnju, gledam one paketiće i kupim i ja, stavim u ceker pa kući. Sjela na kauč i polako vadim jedno po jedno, to mi se uvijek sviđalo, da razgledam šta sve ima. Nije to isto kao kad sami paketić sastavimo.
Pričajući o humanosti ne mogu vala a da ne spomenem našeg forumaša Čupu, rekla bih ja i kako se zove ali on ne voli da mu se ime spominje. Ne znam koliko vas ima da posjećuje Forum Tuzlarija pa da kažem da je Čupo organizator i realizator svih naših humanitarnih akcija. Ne znam ni je li mogu reći "naših" jer on je taj koji nas sve nadigne, i onda skuplja, kupuje, slaže, odveze, snimi, pa onda fino na Forumu položi račune i slikom pokaže gdje se išlo da vide i ostali forumaši i Tuzlaci koji su učestvovali u akciji. Nakupilo se tako dvadesetak akcija, i šta da kažem, Čupo pokazuje baš humanost na djelu pa ga eto zato ovdje izdvajam jer on jeste za pohvalu, nije on ni političar, niti radi u nekoj humanitarnoj oprganizaciji kojoj je to u «opisu posla». Eto, dosta sam ga falila i neću do iduće godine. Ovo meni došla dobra danas.
Juče je stigla vijest da je troje mladih ljudi, učesnika «Velikog brata», poginulo u saobraćajnoj nesreći. Slali su nam o toj nesreći i mailove, te emisije se kod nas dosta prate. Zanimljivo je koliko ljudima interesantno šta neki ljudi rade zatvoreni u neki prostor. To je tema za sebe, nego, jedan od tih mladića je iz Gračanice, znaju ga i Tuzlaci, i žale. Slike nastradalih su objavljene, slike neposredno nakon nesreće, i mogu vam reći da mi je to strašno. Stvarno treba imati malo obzira prema roditeljima, rodbini i prijateljima koji to gledaju. Puno je saobraćajnih nesreća ovih dana, otežani uslovi, neprilagođena brzina ... dovoljno da se životi gube.
Da vas ne rastužujem na kraju, idem da nađem neku muzikicu, a vama želim ugodan kraj vikenda, a bogme i godine, sutra se slavi.
Kada se Amir Kazić Leo tek pojavio mnogi su rekli da je to novi Zdravko Čolić. Evo ga pjeva godinama, uglavnom ovako ove lagane ljubavne pjesme, malo se pravi važan, ali šta se može. Čujte kako pjeva da ga žena vara vještije, nije on Bosne izgleda vidio, kod nas se odmah oči vade, a možda je i ovdje stepen tolerancije porastao.
Baš me zanima je li našim Balkancima i Balkankama bitnije da ne ispadaju budale, rogonje, ili ih iz drugih razloga boli nevjera. Koliko je sujete, povrijedjenog ponosa koliko ljubavi u svemu?
A nije ni ovaj Leo budala, možda je i bolje da nas dobro lažu nego istinom dušu povrijede.