09.01.2008. Serisne informacije ... i malo tuzlarija
Srijeda je sunčana, baš lijepo sunce sija ali je jako hladno, sve je smrzlo. Puno je vlage pa čim se temperatura spusti ispod nule sve zaledi. Trenutno nema magle ali su je najavili. Magla je nekako strašna, u meni budi neki klaustofobični osjećaj i čini me napetom kad oko sebe ništa ne vidim. Juče gledam djecu pred školom, pa dobre su one njihove cipele sa svjetlećim trakama, na školskim torbama i na jaknama «mačije oći», baš se fino djeca vide, doduše, nekada izgleda kao da same cipele hodaju.
U Hrvatskoj kad je čovjek poginuo izašavši iz kola nakon kvara, a drugi ga automobil udario, uveli su obavezne prsluke za vozače koji se trebaju obući kada se u uslovima smanjene vidljivosti treba izaći iz kola. Sada je i u BiH obavezan taj prosluk, samo ga mnogi, pa i ja, drže u gepeku. A tamo mu sigurno nije mjesto, jer dok dođemo do gepeka može svašta biti. Zanimljivo je i da se kutije prve pomoći drže nekada u gepeku.
Teško je predvidjeti šta nam kad može zatrebati, a svaki čovjek misli, ma neće to meni.
Valja nam se ovih dana čuvati.
Sutra će u Tuzlu doći advokati Ilije Jurišića, po meni političke žrtve godine, zaglavi u zatvoru, a ko zna do kada će to sve trajati. Baš da vidimo šta nam to imaju njegovi advokati reći, na čiju sam cifru honorara pala u nesvijest. Advokatima je inače dobro, a notari su mi kao neka uzvišena klasa. Kad treba notar šta da potpiše, što to lijepo košta, da čovjek ne povjeruje. Skoro mi je trebao neki bezvezeni papir da se ovjeri, i kaže meni notarka da ja to sve sastavim, pripremim, pa joj donesem da se pečat udari i plati 30 KM.
Inače nekada mi se čini da se kod nas svijet baš tužaka, ali često se onom koji pravdu traži kola na leđima slomiju. Potroši pare, živce, vrijeme, i na kraju ništa ili neka minimalna kazna. A posla imaju, razvodi se raja, svađa, tuče, krade, siluje, nema šta nema, tako da uvijek imaju posla.
Nije ni čudo da sad mnogi pravo studiraju iako ih ima i previše.
Školarcima je u toku zadnja sedmica nastave pa je učenja na sve strane. Skoro mi prijateljica, koja je bila ovdje u posjeti, a inače živi dugo u Kanadi, kaže, ova naša djeca kada dođu u Kanadu su za njih genijalci. Smislili su naši ovdje tako fino plan i program da mnogi zamrze školu. Gledam jednu lekciju iz biologije za 6. razred osnovne, pa toliko je izraza na latinskom, nabrajanja, pa to se samo može napamet učiti i još brže zaboraviti. Tako da imam utisak da naša djeca puno uče ali malo nauče, jer stvari koje se tako uče ne mogu dogo ostati u glavi. Ne nauče oni ni trećinu od predviđenog, jer stvarno je ono previše podataka. Stvarno bih da mi neko objasni koja je potreba da dijete od 12 godina uči svaki dio tamo nekog, nikad čula, insekta? I nauče oni tako kako se razmnožavaju sva živa bića na zemlji samo za čovjeka im fali znanja, teorije nemaju, a kad praksa dođe eto belaja.
Uz obavezno religisjko obrazovanje neka imaju fakultativno malo seksulanog odgoja, gdje će im neko pojednostavljeno objasniti ozbiljne stvari. Mnogi ne razgovaraju s roditeljima, i što bi, najčešće su sami u kući, a i djeci nekoj lakše pitati nepoznatu osobu, jer kod nas je mentalitet takav da ako pita dječak svi se smiju, drago im, djedovi zovu da se to prepričava, curicama se nekako nastoji skrenuti pažnja na nešto drugo, a u njima se život budi i sve ih zanima.
A neki ne znaju šta će pa zezaju sa lažnim dojavama bombi po školama. Pa stvarno neshvatljivo.
Dragi moji, nepoznati čitaoci, pozdravljam vas i ugodan vam dan.
