06.01.2008. Servisne informacije ... malo tuzlarija
Da se i ja dovučem, danas samo malo radim, kolega mi je već bio vrijedan, srce slatko, sevapa je zaradio.
Nedjelja je vala ružna da ne može ružnija biti. Cijeli dan juče kiša padala pa se snijeg rastopio, a ono što je ostalo crni se. Valjda će opet padati onaj lijepi snijeg, baš je bio vazduh čist kada je svaki dan padao.
Dosta je i toplije danas, gledala sam kroz prozor pa vidim da ima dosta ljudi bez kapa, pa eto tako ja gledam i upade mi u uči kako se odozgo vidi ko je kosu izgubio, ko je osijedio. Da ima kakva policija za ovakve kao ja, ja bih na doživotnu robiju, ne mogu od mene ljudi ni osijediti. Ma baš mene briga za ljude, nego ja kod sebe počela po koju sijedu da nalazi, pa mi nešto teško pada, džaba je. Kad je vidim ja je odmah isčupam, nekako mi sve može biti povezano i sa starosti i mladosti, i debljina, i mršavost, ludost, pokvarenost i dobrota, ali brate, sijede su mi vezane za starost, nikako za mladost.
Inače sam sujetna na svog dragog oca kojeg ovdje počesto javno ogovaram, ko će koga ako neće svoj svoga, pa tako da vam napišem da je moj otac bio stvarno zgodan i lijep mladić, a i sad se dobro drži, ali ni blizu kako on misli da se drži. On čak ne vjeruje ni da je ostario pa kad ga ja sad slikam a on meni kaže da mi aparat ništa ne valja jer je on ispao KAO da je star. Prije jedno dvadesetak godina, kada su se za lične karte donosile slike, a njemu njegova stara istekla, donese on sliku kad je bio mladić da preda sa formularima, a žena na šalteru ni pet ni šest kaže, «druže (nismo bili još gospoda) čija je ovo slika». To je rečenica koju i dan danas slušamo, koja se ponavlja stalno kada se priča kakve sve žene po šalterima u MUP- u rade, i ako neko spomene neku neljubaznu moj otac odmah kaže «mora da je ona» i ispriča šta se njemu desilio, njemu kome je, kad je otišao mojoj sestri na roditeljski njena razrednica rekla «vi mora da ste njen stariji brat». Kako se on samo naljuti što se mi smijemo i njemu ne vjerujemo, pa nam on kaže da smo mi trebali biti malo ljepši kako nam je otac lijep.
Daleko mi je rođendan, ako ovo i pročita zaboravit će pa će meni šta kupiti, jer se zna da niko poklone ne voli kao ja.
Uglavnom tako je to, slabo ko sebe vidi, kada dođe raja iz inostranstva, pa vide nekog iz društva, često kažu kako je neko ostario, a ne vide da su i oni, svima godine idu, samo nekima se više, nekima manje na licu vide, ali rodni list je rodni list, ipak je većina nas rođena u prošlom vijeku i milenijumu :).
U Tuzli osim što je ružno onako za gledati, i ne dešava se vala ništa zanimljivo, ovo kao da je zemlja Dembelija, slabo se i radi, što bude vijesti bude, bolje je da ih nema nego da pišemo koga su udarila kola. U petak sam prošla pored mjesta gdje su ženu udarila kola, pa strašno je bilo, ženu su već odvezli u bolnicu ali ostala joj torba i stvari razbacane. Mislim poslije, kako eto žena izašla iz kuće, a završi u bolnici, i to teško povrijeđena.
