11.01.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Danas je lijepo u Tuzli, sunce sija, konačno malo ljepote. Tuzlo moja draga, jesi ti zimi ružna, ali volim ja tebe, nema veze. Znam ja da si ti stara dama, samo malo da više zimi držiš do sebe. Higijena je pola zdravlja.
Stvarno imamo razloga za sreću. Prvo, sunce sija, pa onda večeras Bingo, možda baš danas postanemo najbogatiji Bosanci i Hercegovci, ili im se barem približimo, teško je ove naše bogataše stići sa BINGO premijom. Pa onda, zadnji je dan škole, počinje zimski raspust, od djece se više samo roditelji raduju, a posebno ja.
Pa šta u Tuzli ima, eto ništa, padaju prozori. Sad je meni jasno što ja imam urođeni strah od pranja prozora, samo mi treba da padnem s prozorom, i nije meni toliko što ću ja pasti, nego što ću biti u kućnom izdanju, a to svakako nije baš lijep prozor.
Lijepe ove stare zgrade, i ja živim u jednoj starijoj od mene, prozori su oni starinski dupli, otvoriš prvi red pa onda ide drugi, a prozori su od zida do zida, tako kad ih treba prati izgubi se volja i za životom. A imaju u Tuzli i zgrade gdje su isto dupli prozori, a između prozora je, bez pretjerivanja pola metra prostora, fino može čovjek normalne težine malo prileći. Ti stanovi su trebali da imaju neki poseban naziv, imaju sobu i dio za goste, baš se tamo mogu, što Dalmatinci kažu, fino komodati. To nam samo govori koliko su debeli zidovi u starim zgradama, nema to ba smisla, ne možeš čuti ni kad se komšije svađaju, ne pomaže ni šolja na zidu.
Kad već spomenuh svoje kućno izdanje, pa nešto ja mislim, ko uvede te trenerke da se nosaju po kući? Kod nas i žene i muškarci potroše fino vremena da se srede, dotjeraju, i onda izađu u svijet, a kad se vrate, sve to poskidaju, neki lijepo slože, neki bace gdje stignu i obuku se stare majice, trenerka, skida šminka, totalna trasformacija. I tako se muž i žena gledaju u svojim najgorim izdanjima, pa kad trebaju izaći zajedno jedno se drugom dive i pitaju se je li ovo ista osoba? Još kad žene stave neke maske na lice, viklere na glavu, to je dovoljno da se strava ukućanima saljeva.
Nekada davno, pričao svijet, a ja gledala na filmu, muž je sjedio u fotelji, imao je onaj kućni ogrtač od svile, papuče na nogama i maramu ispod vrata, a žena je u najgorem slučaju nosila svileni šlafruk, šlafruk je riječ koju smo ukrali od Švaba ali ne onako kako se to stvarno kaže. Nema više tih šlafruka, a baš bih ja to sebi kupila, da vidim kako se u tome hoda. Samo, kako ću ležati, a i hodati kad se ono sapliće oko nogu? A papuče bih one sa štiklom, i sa naprijed lepršavim perjem, ili repom od zeke, nadam se da ono nije pravi rep. Krenulo me, lavovi čekajte me, sama ću vam skočiti u čeljusti, neka me ovi sa Tuzlarija ne bacaju.
I tako, dođe mi raspust, valjda neću zaboraviti ono što sam savladala u prvom polugodištu, bilo bi šteta.
Ugodan vam vikend, čuvajte se prozora, a garant ona zgrada ima i duhova :).
