03.02.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija Nedjelja je fina, nije hladno, ali evo počinje pomalo kiša da pada.
Zadnji je dan zimskog raspusta, djeca kukaju, eno mi sin u teškoj depresiji kao da ide na robiju. Kao ja sada, tako i mnogi drugi vrlo lako koriste neke izraze, pa tako često kažemo da smo depresivni, da je neko teška depresija (tužan, neraspoložen) kao da nismo ni svjesni koliko je depresija ozbiljna bolest koja ljudima životnu energiju isisa, fizički zdravog čovjeka uništi da nije sposoban ruku da digne. Izgubiti volju, motiv za životom, kada ništa a najmanje život nema smisla je zaista veliki problem kome se ovdje posvećuje pažnja ali ni blizu koliko bi trebalo. Da je drugačije, da se sama depresija od strane ljudi koji se na sreću nisu susreli s njom, doživljava drugačije, bilo bi mnogo bolje a depresivbima znatno povećala kvaliteta života.
Inače se promjene u psihi ljudi ne gledaju blakonaklono, u smislu da se ljudi koje neke životne nedaće ili aferimi iz prošlosti imaju psihičke probleme, doživljavaju gotovo kao slabići. Možda je istina da im treba mnogo više snage da kako tako žive. Čak se u promjene kroz koje prolaze djeca ulazeći u pobertet nekada gledaju kao hirovi razumažene djece, tako je i sa klimakteričnim promjenam, koje se poistovjećuju sa nekim ženskim nervozama, iako i muškarci prolaze kroz svoje životne promjene. Žene kao dokazano senzibilnije, imaju veće promjene, ali nekad mi se čini da ženski problemi u menopauzi najviše naštete njoj samoj pa okolini dok muškarac može postati žrtva nekog dokazivanja, nastojanja da dokaže da je još sposoban raditi, privređivati a posebno muškarac biti u onom najprostijem smislu, pa tako dolazi do vrlo raširene pojave kada muškarci u poznijim godinama traže naklonost mlađih žena, rizikujući sigurnost svog braka, izigravajući povjerenje svoje supruge sve u toj želji da sam sebi valja dokaže da mu život nije gotov.
Dešava se ali vrlo rijetko da muškarac upada u avanturu sa ženom koja je starija od njegove supruge, kao da mu je naklonost upravo mlađe dokaz vrijednosti koju mi utiče na samopuzdanje. Vjerovatno samoj ženi nije lako prihvatiti sve te vjetropiraste ispade muškaraca ali neke ih puste, ne žele da znaju sve u želji da se sačuva brak. Jer koliko god brak kao institucija polako propada, mi definitivno živimo na području gdje se i dalje na brak gleda vrlo tradicionalno. Nastoji se brak očuvati po svaku cijenu, pa tek kada je ugroženo nečije i fizičko i psihićko zdravlje, kada brak postane kao neko mućilište odluče potražiti sreću na nekom drugom mjestu.
Što kaže naš narod najlaške je pričati, kada proživim to životno doba, ako bude sreće, možda i šta napišem iz ugla žene koja zna tačno o čemu priča. Ali imam još vremenam, i drago mi je da imama.
Da se osvrnem malo i na slučaj bebe koja je umrla pod još nerazjašnjenim okolnostima. Razmišljajući o činjenici da je beba povraćala, da ju je majka stavila da spava i nije obišla nikako u toku noći, čini mi se vrlo vjerovatnim da se beba ugušila od sadržaja koji je povraćala. Tako mala beba se ne može ni okrenuti a ne šta drugo uraditi. Svašta tu ima, od vjerovatno kod nekih ljekara drugačijeg odnosa prema romskoj populaciji, jer kod nas eto ne slove za omiljen narod, do zanemarivanja djeteta od strane majke. U svakom slučaju neka nauka kaže šta se desilo, a do tada mogu još reči da je žalosno što se lešinarski pristupa ovom i slučnim slućajevima i što se na tuđoj patnji popravlja tiraž.
