02.03.2008. Servisne informacije .... i malo tuzlarija iz dana u dan
Nakon jučerašnje kiše i jakog vjetra nedjelja je lijepa, sunce sija, nije hladno pa se može i šetati, ko ima vremena. Pješačka zona u gradu se završava, a fino je rješeno i preusmjeravanje vozila tako da oni koji krenu jednosmjernom od Ekspesa mogu skrenuti lijevo prema MUP-u, a ne mogu više desno. Tako je i od Pozorišta prema kinu Centar, ona uličica sa mesnicom sa jedne i bankom s druge strane, ona je zatvorena za vozila kao i Kazanmahala. Baš je dobro, još kad se sve fasade završe ima da bude baš lijepo.
Javljaju čitaoci da su cijene više po kafićima, a meni je vala najsmešnija ona obična kafa u kojoj kafa jedva dno male šoljice pokrije. Baš malo naspu, pa to nije ni za one starinske fildžane dovoljna količina. Šta se može, tu nema humanog aspekta kad se cijene formiraju po sisremu hoćeš sjediti u kafiću i piti kafu plati onda lijepo. Još je to kod nas u odnosu na mnoge zemlje povoljno, ali uvijek se porede cijene, a ne i primanja, što je neophodno da se dobije realnija slika. Tako je i sa hranom, prema cijeni ćevapa znamo reći da je jefino jesti u restoranu, ali ako se naruči neki drugi, komplet ručak od predjela do deserta, onda se vidi da to nije baš tako kako na prvi pogled izgleda.
Jutros gledam one emisije na Zone reality o isnpekcijama po restoranima i kafićima. Ne daj Bože da kod nas snime inspekciju na djelu, ne bi niko ni jeo u restoranu. Evo svaki dan pričaju o ovcama, kozama, kravama koje su oboljele od bruceloze, iz Veterinarske stalno stižu obavještenja da se na pijacama ne kupuje domaći sir i kajmak bez potrebnih cetrifikata koje proizvođači hrane moraju imati ali džaba sve, kupuje narod bez straha. Svježi kravlji sir se odavno može kupiti u svim prodavnicama, i baš je fin, nema nikakvh mirisa a nema ni ove vode, sve je iscijeđeno, a uz to, što je najvažnije, i sigurno.
Juče sam bila na promociji "Rječnika bosanskog jezika", pa sviđa mi se kako su ljudi govorili, lijepo je te pametne ljude slušati. Sviđa mi se fleksibilnost u prihvatanju riječi, tu su riječi koje pripadaju i drugim jezicima ali se ovdje koriste. Riječnik obuhvata one riječi koje nam nisu nepoznate, koristimo ih svi. Kako juče spomenu jedan od promotora, tačno se ovdje prebrojavaju riječi, kad bude dnevnik na hrvatskom pa stvarno se muče i oni spikeri, vidi se da su rođeni u Bosni, a jezik nije lako lomiti.
Sviđa mi se i ono što je drugi promotor rekao, da se jezikom trebaju baviti lingvisti, a ne političari koji često rade ono što znaju ali ne znaju šta rade. A kad smo kod političara da ih malo ogovaramo, eto onaj Nedžad Branković, što mi je čovjek počeo ići na živce. Sinoć ga slušam kako se sam sebi divi kao jednom od projektanata legendarnog tunela u Sarajevu, pa tako kaže u jednom momentu da je poznato da je on najbolji inženjer u gradu. S obzirom da je ´63. godište, nije teško izračunari koliko je imao kad se radio tunel kao i godine iskustva, pa se može zaključiti da mu skromnost nije jača strana.
To je to, provedite ovaj dan u finom raspoloženju.
Danas slušamo staru pjesmu "Vino i gitare" koju pjeva Gabi Novak. Malo mi je neobično kada žene zadrže prezime nakon razvoda, ne samo poznate osobe koje su postale poznate pod nekim prezimenom nego i u svakodnevnom životu neke žene zadrže prezime, da li zbog djece ili nekih drugih razloga, one znaju. Nije lako ženama, odrekne se svog, pa ako uzme novo u slučaju razvoda i njega mijenja. Najbolje bi bilo da sve zadrže svoje pa ono drugo po potrebi dodati a i odbaciti.