18.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Utorak je oblačan, a i znatno je hladnije, najavili su pad temperature i izgleda da su se meteorolozi dosta usavršili pa se u prognozu može pouzdati.
Danas izlazi prvi svjedok na suđenju optuženom u slučaju Kapija, moramo to pratiti da vidimo šta se dešava. Važan događaj danas je i puštanje rekonstruisanog Bloka V u Termoelektrani čemu će prisustvovati kantonalni i federalni zvaničnici kako običaji i obaveze i nalažu.
Ambulanta u Bukinju je obijena, a neki dan je i u Lipnici. Te isturene ambulante česta su meta provalnicima, valjda narkomani traže kakvih tableta, što se sad kaže boba. Čim je neko onako malo kao ćaknut kažu na kojim li je on bobama? Eto i u cvjećari "Alma" pod prijetnjom pištoljem cura napadnuta, pa to je u neposrednoj blizini Pivnice, gdje eto ima obezbjeđenje, ali se ti divljaci više nikoga i ne boje. Nekako me strah da to nije isti onaj koji je neki dan napao djevojku pored Doma u poslijepodnevnim satima.
To su bile uvodne najave, a sada da pišemo o drugim stvarima. O čemu bih to mogla da pišem – pa eto, mogla bih o keramičkim pločicama HAHAHHAHA. Pa šta, mora se i o tome malo. Bila nekad vremena pa se stan dobijao, to mi je sad baš neobično, radi čovjek i dobije stan, i to super, a u njemu treba samo da prelakira parket i eto mu sve gotovo. Sad rijetko ko stan dobije od rođene matere i oca, a ne od firme. Jedina mana dobijenih stanova je bila da se pločice, parketi, sanitarije, nisu mogli birati, a nije vala ni bio neki izbor. Znalo se da su pločice u kupatilu bijele, a u kuhinji isto bijele, novije neke zgrade, mislim relativno novije, počele sa nekim novotarijama pa su tako primjera radi u takozvanim vojnim lamelama u bivšoj Skojevskoj, a sada Ulici Armije BiH, da budem precizna, stavili pločice rezeda zelene a stolarija je crvena, na Sjenjaku su čini mi se u jednoj zgradi bile neke smeđe pločice i tu mi se nekako i završila raznolikost tuzlanskih pločica.
A sad kad se stan kupi ili renovira sve se mijenja i kad se dođe do pločica, lakše bi se čovjek odlučio uz koga život da provede, a i lakše je valjda i životnog saputnika promijeniti nego odlučiti koje će se pločice gledati narednih 20 .. 30 godina. Izbor je da glava zaboli, ko samo izmisli onoliko vrsta boja, dezena, veličina i oblika, da ga ubijem odmah.
Juče sam bila žrtva, oteta, kidnapovana i zadržana u jednoj toj radnji satima, bez pretjerivanja. Sve je krenulo ono "hoćeš li samnom", pa kad sam već sve izgovore ispucala ne ostade mi ništa nego da idem i pomirim se sa sudbinom. Poslije mislim, ovako i neka naivna djeca uđu nekome u kola i ne znaju gdje će jadna završiti. Šta se ja pločica nagledah, broja im se ne zna, ali sam tako naučila i nešto novo, vidite vi da čovjek, a i žena, uči dok je živ/a.
Pa ovako da znate, cijene pločica se kreću od 10 do 60 KM po kvadratu, te prve su one iz stanova koji su se nekad dobijali, znači obične bijele. Imaju i neke ukrasne pločice koje su komad u prosjeku 50 KM. Zaista interesantnih ima, i tih detalja, i svega, mora se priznati, ali da se uz toliki izbor čovjek ne može odlučiti, to je posebna priča. Džaba je meni bilo što sam ja juče sve klimala glavom i govorila da valjaju čim se moja mučiteljica odluči za neke, i nakon jedno, ne znam ni ja koliko, odluka je pala. I taman ja mislila, eto sad je sve gotovo, idem kući, kad ide sad izbor fuga, to je ono između pločica koje služi da se zavlači prljavština. Prije se znalo da ima jedna boja ali sad donese čovjek paletu tih fuga da se bira. Pa je tako nakon jedno sat vremena sužen izbor na boju karamele, breskve, vanile, punča ... pa onda ide novo suženje izbora ali nikako da sve bude idealno jer ta boja karamele je nekako kao neka pokvarena nikad viđena karamela.
Inače, moja muka je bila znatno umanjena ugodnim iznenađenjem kako ljudi profesionalno rade i koliko su ljubazni. Tu je arhitekta koji čim se neke pločice izaberu uradi proračune, i koliko ih treba, i koja mustra je najekonomičnija, pa još isprinta kako će sve izgledati kod onih koji imaju tlocrt stana. Zaista odlično rade.
Moram malo i o parketu, a mogla bih vala i jedne servisne posebno o njemu. Neću puno, samo da kažem da je sada hit bambusov parket koji košta od 45 do 65 KM po kvadratu, sve gotovo i lakirano, samo se ugradi. Dobro je to, tako se štedi drvo, kažu i da je kvalitetan, a ne trebamo se brinuti ni za pande koje jedu samo bambus jer se valjda brzo obnavlja. U toj priči o parketu rekoše da je hrastov dobar ali da je hrast zaštićeno drvo, a ja to nisam ni znala pa se odmah sjetila lijepog velikog hrasta u blizini nekadašnje škole Franjo Rezač, a sada Kreka, starog preko 350 godina. Trebalo bi ga još bolje zaštititi i okolo srediti.
Eto dosta je i mene, sve mi pred očima pločice a nakon što sam sad ovo sve ispisala možda mi bude i lakše.
