23.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nedjelja je oblačna ali s obzirom da je Uskrs vjerovatno će mnogima biti lijepa. Ja isto idem na jedan uskršnji ručak i to će biti prva šarena jaja koja ću dobiti, prošle godine nisam ih dobila puno, nećemo tako Dinoooo, sad ću ja da pričam kako sam ugrožena.
Neki se toliko trude oko šaranja jaja, pa je to prava umjetnost, u bojenju su umjetnici još malo pa kao ja sa neplaniranim bojenjem veša. Kad smo kod tog bojenja, u Tuzli odavno ima mjesto gdje se profesionalno boji garderoba, nekada je to bilo popularno među (tada) mladima, a sada još malo pa matorima HAHAHA pa smo stalno nešto bojili, koju smo štetu pravili, to je posebna priča. Zavežemo čvorove na majici pa se sastanemo kod nekoga u kući da ih bojimo u loncu za otkuhavanje. Nekad su to kuće imale pa se otkuhavale kuhinjske krpe i druge stvari, a i veš farbao.
Prije toga jako popularne su bile, isto obojene, suknje od gaze ali to su radile mame, tetke i druge ženske osobe. Pa ko bi to sad oblačio, još se mi kao sredimo, a na nama na gumu nabrano 10 metara obojene gaze. E šta se sve u životu radi i proba, zato mi smeta kad neko ima malo više godina a neku mi nevinost i naivnost prodaje, ma onog momenta kako se rodimo počnemo se kvariti. Neku noć u pozorištu, kad žene zakukaše što se glumac skide go, a moram reći da se ništa nije ni vidjelo, nekako je noge smotao pa pokrio tu bezbeli sramotu. Dobro je napisao kolega iz Avaza, smijali se kad muž trudnu ženu tuče stolicom a vrište na mušku golotinju. Dosta su se žene gole gledale, da mi to malo sad okrenemo pa se upoznamo i sa muškom anatomijom.
Juče sam vidjela kolonu svatova od par kilometara, pa nikad kola proći, neki momci sjeli na ivicu otvorenih prozora pa zaustavljaju saobraćaj da sva kola okićena prođu zajedno jer dešava se da neki i zalutaju. Meni se to dva puta desilo, nije se prije toga dogovorilo pa svatovi lutali, jedva se svi skupiše, kenulo 20 kola a stigla u restoran dvoja pa sva sreća da se mobiteli imaju. Dok smo mi došli izbila i prva bračna svađa, optužuju se mlada i mladoženja što se nije bolje obavijestilo. A sad okite kola i stave srce od bijelih i roza ruža. Problem je što pored one nove sale za vjenačanje nema puno mjesta za parking pa svatovi naprave tu pravi zastoj u saobraćaju dok svi iz kola izađu, a ne mogu žene brzo, valja one frizure polako izvući, jedva u kola stanu, kosa kao kod Mardž, drage od Simpsona.
Šta se para na te glave samo potroši, a opet svi gledaju gdje je mlada, malo ko mladoženju gleda. Svaki put kada svatovi prolaze na prozor se izađe da se mlada vidi, ko zna, možda je to neki i običaj ili puka radoznalost. Ulica koja vodi do sale za vjenčanje, to je ona mala od Skvera pa se prođe pored Hukićeve pekare, pa slastičarna Jagoda prema pijaci, otvorena je za saobračaj u jednom smjeru i još se svijet nije navikao na sva ona parkirana kola, uz njih i ona koja voze, nema se gdje hodati. Ne može se ono zlato u zlatarnam pogledati. A baš je slatka uličica, ide momak s curom, kupi joj kifle kod Hukića, one slane, pa je vodi na kolače u Jagodu, pa joj i prsten kupi, pa ga zaliju kod Dunde i na kraju ulice se vjenčaju.
Eto idem ja sad malo, gladujem, manta mi se, čuvam se za kolače.
