25.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija iz dana u dan
Dobro jutro iz snijegom pokrivene Tuzle. Dozvoljeno je laganje u prvoj rečenici po bh zakonima, a evo istine u drugoj. Dakle, snijeg pada, sipa, ali onaj mokri pa se ništa i ne zadržava, i neka se ne zadržava, šta će mi sad snijeg, dosta mi je čizmi.
Danas snijeg, a preksinoć vjetar koji je napravio i štete u gradu, naime, na nekim izlozima su razbijena stakla. To su ona fina tanka stakla kao za vinske čaše, neće gazde da stave ono debelo, skupo, jer se mora stalno mijenjati, a naši lopovi, mali i veliki, zaista su vrijedni, bilo ljeto ili zima, snijeg, kiša, grad, lopov je to da pokriva cijeli grad.
Već sam pisala koliko su nekima često obijali kola da ih ostavljaju otvorena da ne obijaju bravu, skupo za popavak. Još da napišu na vratima bujrum – ključ je ispod ponjavice.
Eto čuli ste za bežični i besplatni internet koji će uskoro biti u Tuzli, a ja to, pravo da vam kažem, nikako ne mogu zamisliti. Sjedi neko u parku i čita Tuzlarije, pa šta će drugi davaoci usluga iliti provajderi? Odmah zamislim one likove alkoholičare sa laptopima na krilu. Meni je drago ako besplatan internet bude i na jezeru kako najavljuju, ionako me kriza uhvati kad sam tamo dugo pa ne vidim šta se u svijetu dešava. Neću biti u toku sa Hilari i njenim trčanjem kroz snajpersku vatru. Još samo da kaže «Hilari pazi metak» a ona kaže «hvala Mirko» ili Slavko ko ono bi. Ne zna ona da i mi imamo internet, i to još malo pa i u parku. Sreća pa je bežični, kako bi inače sačuvali priključke, bodljikavom žicom ili miniranjem?
Osim interneta eto nama na Panonskom i spasioca, i to dragi kupači, žalim slučaj, samo muški, kad se žene počnu daviti da ih ima ko spasiti, da ne čekaju na muževe. Da ne zaboravim još da vam kažem, moram ovih dana na naselje u opštinsku zgradu, sredili su oni ono pravo, nova vrata, prozori, stolovi, stolice, a sve se nema.
Valja žuriti, danas je Općinsko, ako završe za 15 sati dobro je, o tome ćemo pisati kad se stigne. Večeras su i dvije izložbe, sve mi se čini da su u isto vrijeme, a naravno na različitom mjestu.
Umro Boris Dvornik, baš mi je žao, nekako mi se čini kako sam se rodila, prvi put TV vidjela, i njegov lik je bio na ekranu. Neki dan je umrla i Senka Sokolović, dobri su to glumci bili. Vole se glumci i pjevači jer ih cijeli život gledamo, tu su za nas, pa se nekako zbunimo kad umru.
Moram ići a vama ugodan dan, slušajte Gorana Karana i Ružo bila.
