08.04.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Trenutno u Tuzli sunce sija a najavili su da će bita kiša, najavili su još da će osjetljivi na promjene vremena biti neraspoloženi, razdražljivi i tako svašta nešto što nije naj naj. Nije im fazon, ne misle na ljude koji sve sebi umisle, ustanem zdrava a nakon njihovih bioprognoza sve mi nešto dođe, te me žiga, te me steže sa svih strana.
Iako se deformacije terena uslijed tonjena česte u ovom dijelu iznad Muzičke škole, ipak se i ovdje gradi ili obnavlja
Juče je bio lijep dan samo je nekog vjetra bilo, onog vjetra koji je dobar za sušenja veša. Uskoro nam radijatori neće biti topli u kućama, prestaje grijna sezona, a sezona sušenja veša na balkonu je već krenula. Samo nespremne nam žene, stare im štipaljke, ostale od prošle godine pa su juče letili peškiri i jastučnice po ulicama, ali dobro je dok saksija nema.
Danas moram u MUP na neku presicu, a mene je tamo strah i ući jer sam ja od onih koji se boje uniformisanih ljudi, sve ja mislim ja nešto kriva. Kažu da neke žene vole uniformu, privlačni im muškarci u nekoj, biće oficirskoj uniformi, a ja ne vidim ni je li muško ili žensko, samo uniformu.
Mora da sam u prošlom životu bila neki teški prestupnik pa me i sad demoni iz prošlosti progone i boje se policije. I kad vatrogasce vidim ja sve mislim eno sad će mi tražiti neke dokumente, a tek carinici. Jednom sam od svoje zbunjenosti i smotanosti zamalo cariniku odrezala prste. Davno je to bilo, tek ja vidjela one prozore u autima koji se pritiskom na dugme otvaraju, približila se ja granici, otvorila malo prozor da samo provučem pasoš i složim onu ne zna se hljeba najest´ facu, i hoću još malo da otvorim prozor pa greškom poče zatvarati, opet ja da otvorim, sad ide gore dole, čovjek uze pasoš a ja zatvori prozor i njemu preko prstiju, kaže on meni «gospođo stanite sa strane i sačekajte». Dijete govori da neće više samnom nigdje da putuje a ja jadna samo gledam šta ću sad, poslije sam od smijeha jedva vozila. I dan danas mi nekad padne na pamet taj Slovenac u uniformi carinika sa crvenim prstima. Ma ja ba, Bosanci su njih vazda po prstima klepali, izvinjavam se svim Slovencima i građanima slovenačkog porijekla ovo ja samo zbog viceva o Bosancima, a ne bih ja inače, ma kakvi.
Juče su ljudima na Korzu oni u bijelim uniformima mjerili pritisak i svašta nešto, ko je naravno smio prići, ja ne bih, nema te sile. Dok su to mjerili izbila prava tuča, ne znam šta je tačno bilo, uglavnom u panici je narod trčao kao da je bomba bila, bacali su neki i stolice stolove šta li, u po grada ispred jednog od kafića preko puta kina Centar.
To je ružna strana jučerašnjeg događaja a lijepa je da sam ja po onim njihovim mjerama na granici između mršave i normalne HAHAHHAHAH, pa kad nisam crkla od smijeha. Ono je neka greška, muku mučim da skinem 2 kile, a ja po njihovom tanka skroz, juče sam se svima s kojima sam razgovarala predstavljala kao mršava. Zbog te nesrazmjere između kilograma, visine, izgleda i opšteg, što bi sad rekli dojma, meni sam broj kilograma ne govori niša. Puno je važnije kako se neko osjeća, kako mu godi neka težina, kako je nosi. Neki ljudi imaju krupne kosti, djeluju mršavo a teški, imaju dosta kilograma da se pitaš gdje su im. A ja valjda imam sitnu kost pa malo kila a mesa sa svih strana. Da me kakvi kanibali uhvate od mene bi pravili šnicle, sve je to krtina. Kažem ja vama da su rekli da će se svijet čudno ponašati i da je za žene opasan ovaj topli vjetar, na mene je već polijepo djelovao.
Pa šta ću ja kad nema ba ništa u mahali zanimljivo, biće sutra.
