10.05.2008. Servisne informacije ... malo tuzlarija
Koliko je sati mogu samo da kažem dobar dan, a dan je lijep i sunčan. Osim utakmica ne znam, a i ne zanima me puno, šta se danas dešava. Treba mi malo odmora, bar jedan dan. Prethodne sedmice je svašta bilo, juče toliko događaja u isto vrijeme da se ne može stići nikako.
Možda ste čitali za novi, adaptirani objekat Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku, a tamo odmah ispod glavnog ulaza u UKC, u parku je i jedna fina zgrada adaptirana za vjerske molitve i obrede. Sigurno je da će to nekim pacijentima, a njihovim članovima porodice, mnogo značiti, da u teškim trenucima u životu eto i na taj način pronađu neki mir.
Salko vratio pojas svjetskog šampiona, svaka mu čast, ja malo gledala, inače ulaznica je bila 100 KM parter, a 10 tribine, i bilo je sve puno. Meni je ono grozno, kad nokautira onog Ivana, pa joj, ja sam mislila da će čovjeku nešto biti. Nije mi nikako lijep taj sport, ali eto očito svijet ga voli. Baš mi je bilo muka kad sam vidjela kako Ivanu ide krv iz nosa a reporter ponavlja i govori još, gledajte kakav je to bio udarac, bravo, bravo.
Što se tiče sinoć objavljene stare slike sa Pazara, pa baš mi je bilo drago kad nam je ta slika stigla na mail, drag mi je onaj dio grada. U školi, koja se vidi u pozadini, nekada je predavala nastavnica Najla Lala Sušić. Juče čujem da je umrla u 64. godini života. Pa eto, jeste da vam nekad dođem kao crna hronika ali da to napišem za one koji nisu u Tuzli, a možda ih zanima.
Sada je najbolje šetati po suncu, da se malo ugrijemo, pa jeste, opet ja moram reći da je hladno u kući da ne bi koji dan preskočila taj podatak.
Kao i sve druge, i ova pjesma od Segeja Četkovića je tužna. Takve pjesme prodaju CD-ove jer je puno onih čije srce svašta krije, tuguje, želi, teži, sanja, i osjeća sve ono što čovjeka i čini čovjekom. Šta bi bez osjećanja, samo da je naučiti nekako da ih kontrolišemo, a i sakrijemo po potrebi, što moraju svi znati da je nama nešto teško. Sve se manje svira. Mislim na ona sviranja u društvu kad se sjede u krug, u kući, iza škole, na plaži, tiho se pjeva, momak ili dva sa gitarima lagano prebiru po žicima i bude masu emocija. Ti su momci uglavnom bili popularni jer ima nešto u tuđoj tuzi pa i kad je glumljena, postoji ta ljudska potreba da nekoga utješimo. Na tu, ružno rečeno socijalu, mnogi igraju. Valjda zbog toga i nježnije žene bolje kod muškaraca prolaze jer kako god vrijeme išlo vole oni da su muškarci, mužjaci koji čuvaju, tješe, brinu se, i da su neko na koga se neko oslanja, da su jači. Manje je onih koji baš vole da ih kroz život žena vodi.
