28.05.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Baš je vruće, preko trideset je jučer bilo a danas će biti još toplije. Ljeto pravo, na jezeru se kupa i kažu da je odlično, još nema puno svijeta a kad nema gužve tada je najbolje.
Pošto je ljeto na pragu vrijeme je suočavanja sa istinom, to jest pogledom u ogledalo. Kostimi su se izvukli, preko zime se izgleda skupili pa se mnogi žale da im ništa ne može. Pored toga kao da nam je neko svima ugradio ona iskrivljena ogledala pa su nam odrazi taman za rubrike Vjerovali ili ne.
Za sve one koji bi koji kilogramčić istopili, pišem najnoviju metodu o kojoj se priča. Pa kaže ovako, potreban vam je kupus, sirovi naravno, po mogućnosti sa većim listovima. Zatim fino izaberete listove, zagrijete ih što više u mikrovalnoj, rerni, ringli, kako ko može, i tako zagrijane listove stavite na dijelove tijela koji se na onom gore ogledalu nekako iskrivili. Nakon toga umotate se nečim ili obučete nešto pamučno i držite što duže. Postupak ponavljati do željene težine i oblika, a kažu da se za koji dan kulje tope. Ko prvi proba neka javi na adresu [email protected], pa ću i ja. Kupus sam već kupila, jeftiniji mi je kupus nego novi kostim. Uputstvo sam pročitala na Forumu Tuzlarija, a tamo se svašta može naći.
Da promijenim temu evo i jedan oglas iz najnovijeg Oglasnika. „Izgubljen novac u roza maramici sa bašlijom, moli se pronalazač da vrati – slijedi nagrada“. Evo još jedan „Prodajem vreću za spavanje i goblen Čitačica, uramljen – sitni bod“ . Prodaju se i koze i jarići, a i orginal slika Merseda Berbera sa certifikatom, dugo se već prodaje nikako kupac da se nađe. Meni su inače oglasi zanimljivo štivo, ismijem se.
Da se malo i Tuzle dotaknem, pa ovako, u posjeti Galeriji je konzul Republike Hrvatske, kod načelnika dolaze gospoda iz Sarajeva da nam kažu kako je za nas dobro da se TE širi, vole nas, poštuju i uvažavaju, ima i jedno predavanje o depresiji, bolesti koja je sve češća.
Da napišem i šta se meni dešava i kako se provaljujem. Stvarno mi je više zlo od ovih nekih noviteta, dok skontam šta su vrata šta je prozor, i one pokretne stepenice nisu ko prije da su stalno u pokretu nego se pokrenu kad ko stane, pa ih mnogi zaobilaze, misle da ne rade. Juče se ja nađoh ispred jednih vrata koja se sama otvaraju, cijeli zid je od stakla, sve izgleda isto, ne znaš šta su vrata šta je stakleni zid, stala ja ispred, ne otvara se ništa, pa ja malo trzam glavom, rukom, ne bi li se staklo pomjerilo. Pravim se ja ko pametna pa kažem glasno sama sebi da izgleda vrata ne rade, a kaže meni portir, rade rade, samo treba stati malo lijevo. Majko draga sramote, stanem ja lijevo i izađem, a portir će ti, a i vruće je danas. Umjesto ono "Sezame otvori se" ja ću reći "zemljo otvori se". Najviše volim kad su vrata prava, imaju i šteku i špijunku, i sve kako treba, a ne ko što sad na vrata stave tamno staklo, ti mislis ogledalo i ogledaš se, čačkaš zube, a ljudi unutra te vide.
Rado bih ja još, nije meni teško ali moram ići, nemojte me zadržavati.
