TUZLARIJE - TUZLA DANAS 25.05.2008. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Nekada smo voljeli 25. maj, bio je to Dan mladosti, za taj datum bile su vezane priredbe, slet koji se pripremao mjesecima prije, a sada je to dan tuge i žalosti za Tuzlake.
Kapija jutros |
Danas je 13 godina kako se na Kapiji dogodio stravični zločin nad mladošću. Ubijeni su nedužni civili, oni koji su u ratno vrijeme htjeli samo malo smijeha i susreta sa društvom pa izašli. Stojalo se tako oko Kapije, bio je to po mnogima dobar izlazak, nije trebalo para, vidi se društvo, vide se simpatije, mladić, djevojka.
Tako je bio i 25. maja 1995. godine samo što se nakon izlaska mnogi nisu vratili. Roditelji su ih čekali, slušali prenos preko TV-a, nadali se da je njihovo dijete živo. I nakon toliko godina to je zločin koji je normalnom čovjeku neshvatljiv, otvorena rana Tuzle koja nikada neće zarasti.
Kukavice, ništa drugo, kako nazvati ljude koju su skriveni u brdma granatirali civile? Samo onaj ko je bio ovdje u ratu zna šta znači živjeti, raditi, a ne znati kada će koja granata pasti.
Bilo bi lakše kada bi bar bili kažnjeni oni koji su to uradili
ali nikada se neće to zaboraviti ni oprostiti. Teško je i onima kojima nije niko nastradao, jer je to bila gradska raja koju ako nismo znali lično jesmo iz priča i iz viđenja. Kada se gledaju slike nastradalih znamo ih, ili im znamo brata, sestru, oca, majku. Znamo ih.
Priče kako su nastradali, koji su im čudni putevi sudbine bili, takve su da se čovjek naježi. Neka od sjećanja nalaze se u knjizi Ubistvo svitanja, a dijelove knjige možete pročitati i u rubrici na Tuzlarijama posvećenoj nastradalima. Jedna je djevojka razbila crveni tanjir, dječak u školi crtao srce koje krvari, neki su se slučajno našli tu, nije im se izlazilo, drugi opet koji su rado izlazili baš te noći nisu bili.
Strašno ... to je riječ koja mi prva pada na pamet kad se Kapije sjetim, a danas će sve biti u znaku stradanja na Kapiji. I ne samo danas, i druge dane, sve ove godine malo ko prođe pored mjesta stradanja a da se ne sjeti šta se tu desilo. Da ne pomisli, ovako su šetali, stojali, baš ovako kao sada neka druga omladina.
Već danima se stavlja cvijeće na mezarje/groblje, na Kapiji, sjeća ih se familija, prijatelji, kolege, Tuzlaci, prouče fatihu, pomole se.
Neka je rahmet i vječna slava nedužnim civilima.
|