05.06.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Četvrtak je osvanuo kišan. Kiša se baš fino ispadala i sinoć i jutros, dok ovo pišem je prestala, čak i malo sunca se pojavljuje ali ne vjerujem da će dugo. Ovakvi dani bacaju, uglavnom žene, u teške dileme šta će obući. Pa to je pitanje koje nam nekad više mozak zaposli od svjetski važnih problema koji nas u tom momentu ne zanimaju. Ako neka ne zna da li će suknju ili pantalone, pa to je lako rješiti, obučete i jedno i drugo. Tako je to sada moderno, posebno kod mlađih djevojaka. Obuku divnu, ženstvenu haljinu, a ispod su farmerke i patike, helanke. Na njima to i ne izgleda loše, a valjda im nije ni vruće sa duplom garderobom.
E što mi je drago što one stepenice na Bulevaru, što bi Jimmy Page rekao, k nebu prave, da više ne hodamo onom kozijom stazicom do puta i stepenica za Gradinu. Trebali su odmah srediti i stazu koja do njih vodi dijagonalno jer nema šanse da će svijet asfaltom do stepenica ići. Gdje god se može napraviti prečica ona je i napravljena po svaku cijenu.
Danas je sedam dana od zločina u Lipnici, polako se odmotava klupko, neka oni koji trebaju rade svoj posao pa kada bude izvještaj gotov da ga tačnog objavimo jer priča ima svakavih, a ne možemo vijest bazirati na rekla kazala. Žureći da se nešto objavi brzo vrši se priisak i na MUP i Tužilaštvo, pa se dese i krupne greške. Recimo kada je ubijen Rasim Kučević ispred Rome, objavljena je informacija da je ubica čovjek koji se u momnetu ubistva nalazio kilometrima dalje. Mogao se neko njemu osvetiti, a što mu se ime po ružnom pojavilo na naslovnim stranama, to je posebna priča.
Kad smo kod zločinaca, čitam juče kako onoj čalovini iz Austrije koji je držao zatočenu kćerku i s njom imao sedmero djece, u zatvor stižu ljubavna pisma iz svih krajeva. Preko 200 žena zaljubljeno je u njega, tješile bi ga. Pa stvarno, što žensko može biti blesavo kad je ljubav u pitanju to ne može niko. Žene su te koje često tolerišu prevaru, koje trpe trougao, koje lijepe i uspješne hodaju sa oženjenim ili troduplo starijim. On ružan, nikakav, sav se uvrno, ona mlada, i oni mi ko neki par. Ako nije u pitanju interes, pa da je ona s njim zbog, recimo bogatstva, onda je u pitanju nedostatak samopouzdanja, prevelike nesigurnosti kada je ljubav u pitanju. Jer, što bi sebi neko dozvolio da je neka rezerva koju neko skriva? Ove što pišu ovom pisma, pa prosto ne mogu da vjerujem, u njega starog, ružnog perverznjaka, da se neko može zaljubiti. Ali bolje da šutim, da mi se ne desi ono „eto ti sad“.
Kiša je prestala pa ćemo da slikamo zgradu Socijalnog, pa onu preko puta Pozorišta, rade se fasade i ronoviranja, a u planu je sređivanje i one zgrade koja po meni ima jednu od najružnijih fasada u gradu. To je ona zgrada kad se krene od Elektrotehničkog fakulteta pa se nastavi prema Pozorištu, ona duga, s lijeve strane, stvarno kako da objasnim?
