06.07.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nedjelja će izgleda biti lijepa, tek je podne, još se svašta može uraditi do kraja dana. Sinoć je bilo tako hladno, smrzla sam se ali evo opet sunce sija.
Lijepo je vijeme a ja čitala bisere Milorada Dodika pa mi pritisak skočio. Hoće čovjek da tuži Holandiju jer su dopustili stradanje Srba u Srebrenici. Prva mi je rekakcija bila da je budala, a onda mislim pa kakva budala, pametan je on, budale su oni koju tolerišu da to izjavljuje predsjednik Republike Srpske, da ode u inostranstvo i kaže da ga ne zanimaju interesi Bosne i Hrecegovine, da je ponosan što je regrutovan u Republici Srpskoj, i druge slične poruke pune nacionalizma i četništva. Bukvalno oteti pola zemlje, stvoriti entitet na genocidu i imati toliko drskosti, pa to se više graniči sa ludošću.
Ne mogu da shvatim kolika u tim prostorima Bosne vlada mržnja i netrpeljivost prema svemu što ima veze, ne sa Bošnjacima, nego Bosancima i Hecegovcima, toliko negiranje zemlje u kojoj su rođeni. Neki dan mama mi se sva uznemirila jer u Doboju nije mogla da kupi Bihnetovu dopunu za mobitel. Rekli joj u tri trafike da oni to nemaju i ne prodaju. Djeca mala dižu tri prsta, naučili ih već da ne govore bosanski jezik i slično. Nisu djeca kriva, tako ih uče, ali šta će biti kad ta djeca odrastu?
Drago mi je što kod nas toga nema, a ako i ima to su pojedinačni slučajevi ali šta je ovaj narod prošao, koliko je izgubio, to je ništa. Drago mi je što se u dijelu Bosne u kojem sam srećom rođena, njeguje taj duh suživota i shvata da jedino tako može da se živi ali me jako ljute izjave na koje se samo maše glavom i ništa ne radi. Zar neko tom Dodiku ne može začepiti usta? U kući, da bi funkcionisala neka porodica, mora se znati neki red pa tako i u državi, za sve postoje kazne i zabrane.
Ne bih više o tome, nekako mi je muka, i krivo mi je kad vidim da neke stvari su samo silom prilika takve kakve jesu, i da nam nema nekih stranaca ne bi nam ni mir bio siguran. Krivo mi je kad shvatim da ovdje mnogo šta ide na bolje, pokušavmo ići u korak i sa Europom i svijetom i kada je nauka, medicina, sport, moda, informatika i bilo šta drugou pitanju, a stagniramo kada su osnovna ljudska prava u pitanju.
Tolerantni mi, večeras ćemo toplo dočekati Alkesandru Radović, pjevačicu iz Srbije koja nastupa u BKC-u, čije se pjesme ovdje rado slušaju, pa ćemo vam i mi pustiti jednu, jer ovdje većina zna da je pjevač pjevač, političar političar, a narod narod, i da nisu svi i nikad neće biti isti.
...zagrli me, stegni jako kao prije, da utonem u tvoje tople dlanove, zagrli me, neću suzu pustiti, kad ostaviš me prestaću i disati. Suviše su riječi potrosene.....