04.07.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Jutros je bilo i malo oblačno ali što je sad vruće, svijet samo što go ne hoda. Inače, zanimljivo mi je da se u Tuzli doskora nisu mogli vidjeti previše razgolićeni ljudi, a sada, posebno oko Panonskog, idu ljudu u kupaćim gaćama, a cure u kostimima. Sjeverna saobraćajnica je kako su autobusi preusmjereni na južnu znatno manje opterećena i osjeti se to, ali zato na dijelu uz jezero kola šveraju i lijevo i desno dok vozači ne razaberu ko sve prolazi. Ide svijet sa mokrim majicam na grudima, šorcevi mokri, izgorili, kape na glavi, pravo kao na moru.
Izvuče se ovo ljeto, kako su one kiše krenule bojala sam se da neće biti ni par vrelih dana. Volim ja ljeto, neka i vrućina samo da nema onog gradskog sivila koje nekako pritisne dušu, a ne zna čovjek ni šta bi popodne radio. Dani kratki, pa ili spavati ili gledati TV, nećemo sad pisati da se može i šta korisno raditi, može se i šetati i čitati i učiti i raditi, ali ima ono nešto pa čovjeku bude mrsko. Naradi se onoga što mora pa kad dođe ono što ne mora to razvlači, odgađa, konta haj sutra ću, i na kraju šta si radio, ništa gdje si bio, nigdje. Zato se divim ljudima koji imaju životne energije da rade ono što im čini zadovoljstvo, koji uspijevaju izaći iz kolotečine, posao – kuća – spavanje, svakodnevnih razgovora i bloka dana koji liče ko jaje jajetu.
Oduševljaju me i stariji ljudi, a duhom mladi, kako ih je lijepo vidjeti na jezeru, brčkaju se u jezeru i smiju se, ne moraju svi o bolestima pričati.
Što su mi se sinoć dopali Francuzi, pravo su dobro svirali, nije ni bila tako mala posjeta, ali ipak moram ponoviti svoju tvrdnju, nemamo se mi pravo žaliti da nam nedostaje nekih događaja, nedostaje publike. Sinoć su gostovali zaista dobri muzičari, besplatan ulaz, klimatizirana lijepa sala i opet je to sve mahom publika koja je došla po pozivu.
Evo jedne vesele, ljubavne. Šaljite i prijedloge za muziku, muzičke pozdrave za neke vaše ljubavi.