25.07.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Trenutno ne pada kiša ali garant će opet ona, nije dugo. Nakon ovoga kad upekne gotovi smo. Nervozan narod nešto, spava a nenaspavan. To je stvarno zanimljivo, nekad spavamo kratko ali slatko tj. ustanemo odmorni, a nekad spavamo i spavamo, a ujutru nas dizalice trebaju dizati.
Skoro sam pisala malo o ljudima koji rade vježbe na Banji pa da sad dodam još malo o tome. Raspitala sam se za one koje zanima, radi se o drevnoj borilačkoj vještini Tai Chi Chuan iako kad se posmatra sa strane izgleda kao da plešu. Blagim pokretima se pokreće umirujuća energija, tako kažu. Svi koji šetaju na Banji subotom i nedjeljom u jutarnjim satima mogu ih vidjeti na onom većem platou. Tu su oni već možda i dvije godine. Nekad obuku kimona pa narodu zanimljivi, stanu da gledaju ali već smo se navikli na njih. Ne samo navikli nego im se i pomalo svijet pridružuje i svi su oduševljeni, kažu da se osjećaju puno bolje. Čujem da će se eksperimentalno izvoditi u na olimpijadi u Kini. A kad smo kod Kine i olimpijade, gledala sam kako prave olimpijske objekte, pa to su čudesa, svaki objekat je po nečemu jedinstven i naj u svijetu.
Spremajući se za olimpijadu Kinezi su iz svojih restorana tj. restoranskih menija povukli pseće meso da se zapadnjaci ne zgražavaju. To mi je tako nešto odvratno, ne mogu ni da zamislim da neko jede psa ili da ga ubija radi hrane. Vjerovatno je to sve stvar navike jer po čemu bi neko tele, jagnje, jare, srna i da ne nabrajam, bilo prihvatljivo za jelo, a pas i mačka (fuj) ne. Uglavnom, ako ko planira do Kine da zna da su se potrudili da se ne čudimo meniju. I bez menija oni su meni nekako čudni, možda i zbog filmova i knjiga koje sam čitala. Posebno su mi zanimljivi prikazi seoskog života, ne mogu da se ne čudim neobičnoj kulturi i načinu življenja drevnog naroda.
Ugodan vam ostatak dana i predstojeći vikend, valjda bude bolje vrijeme.
