TUZLARIJE - TUZLA DANAS 02.08.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Vikend nam je topao kao i prethodni dani tako da već zaboravljamo sedmicu svakodnevnih kiša. Drugi je dan augusta, ljeto je upolovilo, moguće je da će sada uslijediti i period bez ovih tropskih vrućina. Kao i svaki dan kada je lijepo vrijeme puno je onih koji će subotu provesti na jezerima.
Evo jednog simpatičnog fiće, trebala sam stopirati pa da se malo provozam. Ne znam kako se to desilo ali ja se nikada nisam vozila u fići pa mi to kao neki nedostatak u biografiji.
Na drugoj slici, jedna od onih zgrada čija je fasada raspad sistema, to je ona zgrada na Slatini tj. više prema Tušnju, preko puta mezarja (lijevo od fiće).
Ovih dana ćemo slikati jednu zgradu u blizini Bristola da vidite kako se fino može srediti fasada samo kad se hoće.
Gledam jutros, srušili su i ogradu na bivšoj Kajmak stanici pa se sada bolje vidi koliki je tamo prostor na raspolaganju. Ako sve to bude parking biće dosta parking mjesta, jedino mi pomalo i žao što se tako lijepa lokacija u centru grada pretvara u parking, ali sve je ljepše od legendarne Kajmak stanice koju ćemo uskoro i zaboraviti kao što smo i onu zgradu „Aero kluba“, kao da nikada nije ni postojala. Mijenja se Tuzla, manje ili više svi njeni dijelovi. Slavinovići se zaista ne mogu prepoznati. Mnoga naselja su napravljena na nekadašnjim neuglednim ledinama.
Ovih dana ima puno onih koji su stigli iz inostranstva. Zanimljiva su mi djeca, rođena negdje daleko od BiH, a roditelji što se kaže naši. Kako neobično pričaju. Ali svaka čast da znaju bilo šta, bosanski je jezik im je ipak drugi, a prvi je jezik zemlje u kojoj su rođeni i na kojem se školuju.
Zašto se kaže maternji jezik kada im nekada ni taj maternji nije onaj koji mama priča. Neka djaca, čiji se roditelji više trude, ili su oboje Bosanci, pričaju bolje, ali njihov je govor totalno drugačiji od djece koja ovdje žive, što je i normalno. Znam iz iskustva, po mom sinu, da sva ta djeca nakon nekog perioda ovdje počnu pričati kao, da tako kažem, domaći. Jer, ne samo djeca, i odrasli pričaju drugačije, koliko se god ne sviđa onima koji to čuju, to je činjenica. Bili su ovdje do nekog perioda, otišli sa izrazima koji su se nekada govorili, mnogi novi iskonstruisani, to su oni izrazi koji se s ulice, iz govora hvataju. Ne znam zašto se ovakvi komentari doživljavaju kao primjedba ili kritika, ako ćemo pravo, i nama koji smo ovdje često se kaže da govorimo nešto što se nije nikada govorilo, ili da smo dodali neke nove izraze. To meni nije ništa čudno, nama se ovdje država okrenula naopako, raspala, nova stvorila, rat bio, ljudi raseljeni doseljeni, svako je morao neki novi izraz donijeti, a ljudski mozak sve kupi. Kad se živi s nekim ko je iz drugog mjesta neminovno je da ćemo nešto pokupiti, a onda su tu i kolege, komšije i drugi, i eto jezika sa punih novih i starih izraza.
Eto, malo sam se dotakla dijaspore, izraza koji nam se nekako uvrtio u glavu, a mnogi ga ne vole. Izvorno potiče od grčke riječi diasperio koja znači rasipam. Grubo, mogli bi biti dijaspora i oni koji su otišlu u Sarajevo, a puno je Tuzlaka u Sarajevu. Puno više ih je izvan domovine, samo što su se neki lijepo integrisali pa se ovdje već kao stranci osjećaju, a neke opet srce ovdje vuće iako znaju da se nikada neće vratiti i da ovdje nema neke budućnosti. Ovdje je teško planirati budućnost jer se nekako živi dan za danom.
Eto, malo se ja sama sa sobom ispričah, nadam se da se razumijemo.
S.M.
|
