TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.08.2008.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
I danas će biti toplo, već je upeklo pravo. Nećemo se žaliti, uvijek ima onih kojima je sigurno gore, kako li je starim, previše krupnim, trudnicama, a i njihovim muževima koji nekad kao da su i sami trudni, užive se.
Slatina |
Sa farbanjem pješačkih stigli i do Slatine, eto Slatinaši nemoj da se vadite da ne vidite gdje treba preći ulicu.
Baš moj rođak i njegova supruga očekuju prvu bebu, i kao i većina drugih parova kada očekuju prvo dijete o tome se puno priča, sve u familiji zanimaju detalji. Tako oni juče rekoše da je curica teška 3300 grama pa sam se malo zamislila nad tim podatkom. Navikli smo da se zna šta žena nosi, muško ili žensko, jedno ili više djece, ali mi je interesantno da se mjeri i zna i težina nerođenog djeteta. Fasciniraju me medicinska istraživanja, posebno što se prosječan čovjek teško na velike promjene navikne. Do skora je bilo da se nagađa šta žena nosi, pa kažu ako je trudnica lijepa nosi muško ako nije, pa još ako joj je kosa drugačija i dobila neke pjegice na licu to je sigurno žensko. Jedan od pokazatelja je bio i pupak trudnice, značilo je puno je li uvučen ili je ispupčen. Bila su vjerovatno i zanimljiva ta devetomjesečna iščekivanja kada se nije znalo ni pol, a ni bilo šta drugo. Dosta se to brzo počelo mijenjati pa se i žene koje su rodile prije par godina čude šta se to sada sve može. Odmah se zna treba li kupovati roza ili plavo, a pošto znaju težinu nerođene bebe mogu odmah i pelene da kupe tačno kolike trebaju.
Kao i mnogo šta drugo, ima to i svoje mane i prednosti. Recimo, prije su govorili da se očinska osjećanja javljaju poslije, kada se dijete rodi, kada ga uzme u ruke, čuje plač i slično, a ženama ranije jer nose dijete, osjećajući njegove pokrete i slično. I prije nego osjeti pokreti žena je već dobro svjesna da je trudna, polako je pratila i promjene tijela, a sada joj odmah daju sliku ultrazvuka, pokažu neku tačku i kažu, eto bebe. Na pregled uvedu i oca, da i on vidi to majušno biće i čuje otkucaje srca. Opet da naglasim da nije tako davno bilo kad se govorilo da je „dijete oživjelo“, kao da nije živo od samog početka. Ti otkucaji srca se znaju doživljavati vrlo emotivno. Kada je dijete veće daju roditeljima i kasete pa ga gledaju i prije nego se rodilo, vežu se za njega, pričaju mu, pjevaju. Pokazuju se snimci i slike familiji i prijateljima i sve je to lijepo da nema i drugih slučajeva, onih ružnijih, kada se dijete ne razvija dobro, kada postoje medicinske indikacije za prekid trudnoće. Ili kad kažu da ne registruju više otkucaje bebinog srca.
Zbog takvih situacija koje i nisu tako rijetke, ipak sam za pomalo tradicionalniji način vođenja trudnoće. Možda se čovjek previše miješa u prirodne zakone, često to dovede do fantastičnih rezultata ali eto sigurno je psihička trauma živjeti par mjeseci sa slikama bebe kojoj kuca srce i onda saznati da se trudnoća mora prekinuti.
Život je zaista čudo, toliko mi je nevjerovatno kako nastaje život, kako se razvijaju organi i sve drugo da se čudim i koliko nas ima, svi smo kao neko jedinstveno čudo, malo pretjerujem ali fascinantno je.
Kod onih kojih ima i previše, tj. Kineza, danas je vrlo značajan dan, sve u znaku osmica, otvaraju Olimpijske igre, a nema sumnje da su pripremili čudo od otvaranja, kažu da potrošili oko 60 milijardi dolara za te igre. Nevjerovatno. Moramo malo više da pratimo šta se dešava na Igrama o kojima se i prije početka dosta pričalo, istina, više o Kini i ljudskim pravima nego samim Igrama.
S.M.
|
