TUZLARIJE - TUZLA DANAS 07.08.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Lijep je dan u Tuzli, sunčan.
Trenutno su dvorišta puna djece, igraju se, svako naselje ima svoja mjesta gdje se igraju djeca raznih uzrasta, od onog prvi, drugi osnovne, do srednjoškolaca. Nekada se drže po grupama kako koje društvo, a nekada se svi zajedno igraju. Sa balkona nekada posmatram djecu u mom komšiluku. Curice koje to i jesu i nisu, dječaci od onih malenih do već većih koji dobacuju djevojkama koje prolaze. Slike djece i omladine, na prvi pogled iste kao što su i nekada bile i kao što će i dalje biti. Ono što me zanima je koliko te dječije glave kriju nekih svojih problema, dječijih trauma? Koliko sami roditelji znaju kako je u stvari njihovoj djeci? Mnogi roditelji bi se iznenadili kada bi svoje dijete vidjeli kako se ponaša kada su u društvu. Nekada su to sasvim druga djeca od onih koje gledamo u kući, dojučerašnjih maminih i tatinih maza.
Užasnula me vijest o seksulano zlostavljanom devetogodišnjaku u Sarajevu. Zlostavljala ga druga djeca. Toliko zla i pokvarenosti ima u nekoj djeci. Još se ne zna ni koliko dugo ni koju su sve djecu maltretirala trojica maloljetnika, sve djeca iz komšiluka. Šta su sve radili jadnom devetogodišnjaku, udarali mu glavom od zid, tukla ga sva trojica pa tjerala da ih oralno zadovoljava, i još sve snimali. Potpuno razumijem oca zlostavljanog dječaka koji je rekao da će im sam presuditi ako se ništa ne uradi. Što je najgore, jedan komšija je sve to vidio i šutio. Dok su Bosanci nekada hiperradoznali pa ih zanima i šta ko za ručak ima, nekad okreću glavu od zla da se valjda ne zamjere drugom komšiji.
Zanimljivo je da većina ovih groznih vijesti, kriminalnih djela i zločina dolazi iz Sarajeva. Već odavno je bilo krajnje vrijeme da se šta uradi, ovo je više prešlo sve granice i bukvalno se moraju svi uključiti da se siledžijama i razbojnicima stane više u kraj. Ako smo po mnogo čemu ružnom kopirali zapad, pa nema više rahatluka ni u dječijim igrama, onda neka ga kopiramo i s kaznama pa da se majmuni, ako ništa drugo, nauče pameti.
A kad smo kod Sarajeva, čitam kako je od strane Nevladine organizacije "Croatia Libertas" iz Mostara, Sarajevo proglašeno jednonacionalnim gradom, pa još pismo uputili Lajčaku i u njemu tvrde da se u Sarajevu sprovodi tihi genocid nad Hrvatima. Kad čitam takva pisma, da kojim slučajem ne živim u Bosni stvarno bih se pitala šta se to tamo dešava. U pismu još kažu kako su Hrvati etnički očišćeni pa me zanima je li taj termin sad ima neko drugo značenje? Je li to kad neko dođe pa te puškom, bombom, nožem, otjera iz tvoje kuće ili je etničko čišćenje kada neko sam ode gdje mu je bolje, svojom voljom, a može se i ima gdje i vratiti.
Da ne pričam o Sarajevu, evo da uzmem Tuzlu, pa da uzmem za primjer Srbe koji su otišli u ratu i vratili kad je prestalo da se puca, vratili i stanove i kuće, i poslije ih prodali ili izdaju. Narod se ne vraća bez obzira na vjeru i naciju jer mu je dobro gdje je otišao, tu i tamo sjete se oca, matere, ćevapa i raje u Tuzli ali znaju da ovdje života nekog nema za one koji sada imaju od 25 do 60 godina. Ne vraćaju se iz mnogih razloga, a ne što je Hrvat ili Srbin, ne vraćaju se ni Bošnjaci.
Užasno me nerviraju, razne nevladine organizacije za koje mi nije jasno ni na koji način rade ni ko ih finasira. Svi su se oni dobro, što narod kaže uhljebili, i onda pišu neke izvještaje, pisma, prave neku statistiku da bi opravdali svoje postojanje. Kukaju što su u Sarajevu crkve prazne. Ruku na srce, a kad su bile pune? Kad ih je to punila generacija koja sada posla traži, kad smo to punili i crkve i džamije? Prije rata zna se da su išle neke nene i bake, a ne i mi, tada djeca. Nemamo mi to ni u navici, ni vaspitanju, ni kulturi, to je došlo tek pred sami rat, gotovo ko modni trend ali ne po gradovima. Kukaju dušebrižnici da su crkve prazne a ne kukaju što su fabrike prazne, kao da se plata od koje se živi u crkvi zarađuje? Bitan im je broj nekoga negdje. Meni je sasvim logično da ako u nekom gradu po broju daleko prednjači jedan narod da će biti i po važnijim položajima. Zar treba nazor, nesposobnog čovjeka stavljati da bi se zadovoljio uslov nacionalnog ključa i da bi nevladine organizacije bile zadovoljne?
Pošto znam da neki ove izvještaje pišu i lijepo žive od američkih dolara i evropskih eura, mogu reći da meni, koja sam ovdje, ugrožavaju moj mir i unose nespokojstvo među sve nas koji pokušavamo život ovdje živjeti. Iritiraju me sve te naručene političke poruke koje imaju za cilj da tobože nekome otvore oči, a stvarno unose samo nemir.
Eto fino sam se ispucala, a moram nekad, moram jer vidim da stalno neko poteže za ovo vrijeme nevažna pitanja da bi maglom zaklonili suštinu. Svi smo ugroženi jer država nam nije država, jer je preskupa, nefunkcionalna, jer ne stvara uslove za ekonomski prosperitet. Dok oni jednom reformišu policiju kriminalci se reformisali deset puta. Dok godinama raspravljaju o "važnim nacionalnim pitanjima" komšije grade stotine kilometara autoputeva kojima se stvarno, fizički ide u Evropu, a ne šupljim pričama.
S.M.
|
