10.08.2008. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Nedjelja je lijepa, vedra, mada ima nekog vjetra. Doduše, ništa strašno ali još smo pod utiskom oluje od petka. Žao mi ljudi iz one zgrade kod Mejdana, vjerovatno još nisu ni kredite otplatili, a već imaju štetu. Strašno mi je bilo kad sam čula kako je ženu struja odbacila i da nisu mogli ni pipnuti blindirana vrata. Kao i mnogo šta, i blindirana vrata imaju svoje dobre i loše strane. Većina ih je ugradila, obijaju se stanovi, a i kad se nema nekih posebnih vrijednosti voli svijet da mu je ono njegovo što ima sigurno kao i kad djeca ostaju sama u kući. Ali, evo šta kad se moraju otvoriti, a ne mogu. Iako ih imam i ja nekad mi umjesto osjećaja sigurnosti znaju izazvati kontra efekat pa mi svašta pada na pamet.
Eto Tuzlarije su posjetile i obilježavanje 130 godina odbrane Tuzle od Austrougarske vojske. Sigurna sam da to nije inicirao Salko Bukvarević da bi bilo više svijeta. Inače, pod pokroviteljstvom Bukvarevića sinoć je bio i koncert ispred Merkatora, pa i vatromet. Zanimljivo je bilo kada je neposredno nakon završetka vatrometa pljusnula takva kiša kao da ju je neko naručio.
I tako smo mi sada u iščekivanju sljedećih poteza kandidata za načelnika Općine Tuzla. Tako je to pred izbore, nekad mi to sve izgleda kao zavođenje. Baš kao i kada momci oko neke cure oblijeću obećavajući ako treba i kule i gradove, tako i političari oko građana. Ne kažu nene džaba, kad te mami šećerom te hrani a kad te namami i hljeb ti zabrani. Tako i mnogo šta od predizbornih obećanja svih stranaka treba baciti u vodu. Kada bi mogli nekako da se prvo pokažu, neka rade svi za dobro grada, a onda narod nakon nekog vremena odluči ko je ispunio najviše obećanja. A ovako, čim se dokopaju vlasti, skinu svoje lijepe nasmiješene maske za široke narodne mase pa se slade vlašću kao i predhodnici.
Na slici vidite i kako izgleda zgrada Općine Tuzla, još malo pa u novom ruhu. Vidi se da nam je aktuelni načelnik horoskopska vaga, esteta pravi, voli čovjek lijepe stvari.
Iz Gruzije krvave slike, mene to uznemirava jer čovjek je sebičan, odmah misli na sebe. Toliko su ratovi besmisleni, baš gledam spomen grob Salihu Tučića pa mislim, e moj Salih za tobom je sigurno samo tvoj rod žalio, sad malo ko i zna ko si, a ne da si život za Tuzlu dao. Tako uglavnom heroji iz svih ratova prođu pa nije ni čudo što se mnogi kupe kad se mobilizacije spominju.
