TUZLARIJE - TUZLA DANAS 26.08.2008.
Servisne informacije
...i malo tuzlarija
Mutan je ovaj utorak, nešto mi se naoblačilo ili su mi neke mrene na očima.
Pijem već drugu kafu sve u nadi da ću se razbuditi, a ne ide baš kako bih htjela. Ako i neko od vas pije trenutno kafu onda ćemo da srčemo zajedno. Inače, prema mojoj analizi, najviše srču oni koji piju vrelu kafu. I da ne bude zabune, ja ovo pišem oko pola osam ujutro, da ne ispadne da spavam do podne.
Sinoć otvoren INTERBIFEP, bilo je svijeta, crteža i grafika ima odličnih ali vodite računa da vam to govori teški amater. Umjetnici imaju jedne oči, a likovni amateri druge. Dok ove stručne oči pokušavaju da vide šta je to umjetnik nama svojim djelom poručio amateru je dobro ono što izgleda kao da je živo. Ptica koja kao da leti, cvijet koji samo još da zamiriše, a pored zimskih pejsaža da zadrhtimo. E, ima tih "živih" crteža a jedan je, ma nemam riječi, neke dvije tačke i zarez šta li. Meni izgleda kao da je slikar na neko platno slučajno spustio četkicu pa tako i ostalo malo zameljano. Ali je interesantno da su oko tog crteža mnogi stali, da vide što se vidjeti ne može. Ko zna možda je to umjetnik i htio, da ga zapaze.
Inače ja ne volim ništa neodređeno, samo ti meni konkretno, najgore mi je kad kontam je li neko muško ili žensko, je li krompiruša ili burek, meso ili soja.
Biće na INTERBIFEPU svašta u toku dva mjeseca njegova trajanja pa se valjda nećemo žaliti da nam nedostaje kulturnih događaja. Jer, ruku na srce, moglo je biti i više posjetilaca, kada se oduzmu oni koji tu moraju biti, zvaničnici grada, političari koji žele biračima ostaviti utisak da su umjetničke duše, umjetnici i novinari, malo bi ostalo onih koji su došli da vide, a imali samo jedan razlog – zanima ih.
Da se još malo vratim crtežima, tačnije crtanju. Skoro je moj sin kupio knjigu „Velika škola crtanja“ u izdanju Svjetlosti. Pa pošto kažu da se treba zanimati za dječije interese sjela i ja da vidim kako se to šta treba crtati. Pa ljudi dragi, oduševila sam se knjigom, doslovno nas uče kako se šta crta. Nema tu mačke sa dva kruga, ušima i po tri dlake sa strane kao brkovi, nego se zaista može lijepo naučiti. Kakvog sam konja nacrtala, zadivila sam samu sebe, a onima koju su knjigu napisali mogu reći jedno svaka čast. Korak po korak, savjeti o proporciji i svemu bitnom. Pa se ja pitam što nešto slično ne rade i u školama, da nas baš uče da crtamo. Nikad mene niko nije učio nego ti zada temu pa ti crtaj nešto što ruku na srce da ne napišeš, maca, cuko, ovca, krokodil, ne bi niko ni pogodio kojem životinjskom rodu pripada ili je to neka prahistorijska životinjka.
Još bih ja, ali moram da idem, kaže mi sinoć Hasan Fazlić da sam ja pričalica. To svakako svi znaju, a ja ovo pišem samo da se pohvalim da sam bila sa poznatim karikaturistom.
Ugodan vam dan, čuvajte se, a ženski dio neka ne ide u pravcu prodavnica obuće. Vidjela sma jedno dobro sniženje, a nemam kad otići do 17 sati. Ako mi nestanu one što sam ih zapikala neće to biti dobro, nikako.
S.M.
|
