TUZLARIJE - TUZLA DANAS 06.09.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
U Tuzli je nenormalno toplo, dan je kao u p´o ljeta, baš je upeklo. Sigurno će se dosta Tuzlaka odlučiti za jezera a meni je danas baš pravi radni dan, toliko je nekih događaja da se brinem hoću li stići.
Od lijepih, važnih i manje važnih stvari koje se dešavaju i dešavat će se danas, izdvajam otvaranje kuće u kojoj će biti smješteni mladi ljudi koji nakon sticanja punoljetstva napuštaju Dom za nezbrinutu djecu. Tako je to, sa osamnaest godina postaje se punoljetno, odrasla osoba, pred zakonom odgovorna. Mladi čovjek u tim godinama na početku je jednog novog života, a kad naš narod kaže da je neko „svoj čovjek“ to valjda znači da se sam o sebi može brinuti i za svoj život zarađivati. Djeca iz Doma nemaju roditelje koji im mogu pružiti podršku tako da nakon izlaska iz Doma bukvalno nemaju gdje stanovati. Zato je ova Kuća humana i lijepa ideja, a o tome ćemo još pisati detaljno u toku dana.
Park kod skvera je otvoren, lijepo su uredili prostor ali ja imam primjedbu, trebali su one stazice asfaltirati jer je jako teško u ženskim cipelama hodati po njima, a ne mogu se voziti ni kolica, bilo dječija, bilo invalidska.
Kada smo kod djece da ja malo o svom djetetu, nisam dugo, a i o njegovom drugu. Tema su putovanja sa školom pa je najnovije da moj sin ne ide u Neum nego u Dubrovnik, što mi je i drago, ne mogu se ti gradovi po ljepoti ni porediti. Razrednik kaže da su promijenili plan zbog zategnutih međunacionalnih odnosa, i jer navodno tamo policija ne radi dobro svoj posao. Drago mi je da djeca putuju u Dubrovnik ali mi nije drago čuti zbog kakvog se razloga ne ide u jedini bh grad na moru. Zar je moguće da djeca rođena u istoj zemlji nisu dobrodošla? Ne želim da vjerujem u to i nadam se da će doći vrijeme kad će svu djecu od malih nogu učiti da je nacionalizam zlo.
Ali ne bih o tome, prijatelj moga sina rođen je i živi u Njemačkoj. Pitam ja njega da li oni imaju školske eskurzije a on kaže: "Joj mi stalno negdje idemo, bili smo u Austriji, drugim gradovima Njemačke, Mađarskoj, a sada idemo u Francusku".
Naša djeca koja sada idu, svi sedmi razredi, plaćaju tri dana u Dubrovniku 300 KM. Dječak iz Njemačke mi je rekao da oni najčešće plaćaju samo put i osiguranje, smjeste ih u neke kao domove za djecu gdje budu dvije ogromne sobe, jedna za djevojčice, jedna za dječake i spavaju u vrećama za spavanje. Zatim imaju i kampovanja na kojima se uče snalaženju u prirodi, a i organizovanu razmjenu sa drugom djecom, te su oni tako ugostili u svojim kućama male Francuze, a sada će oni kod njih. Po svemu rečenom putovanja su im dosta povoljna, a vide svašta.
E sad ja postavljam pitanje zar nisu bolja njihova putovanja od naših ekskurzija? Mogu misliti smijeha i zezanja u sobama gdje djeca leže na podu u vrećama za spavanje. Zbog povoljnijih cijena takvih putovanja djeca su vidjela mnoge gradove, bili u drugim zemljama. Kod nas se gleda ima li hotel bazen, klimu, ima li TV u sobi, kakva je hrana, i sve u detalj, a onda im ne daju ni da se pomjere puno iz hotela. Nemaju slobodu kao ova djeca koja trče po šumi i zezaju se u nekim lošijim smještajima. Na kraju će ta djeca da se sjećaju zemalja koje su obišli, znati da su bili i u Italiji i Mađarskoj i Francuskoj i Austriji, a kome će nakon 20 godina biti bitno sjećanje na neki lijep hotel?
Uh raspisah se, a moram opet ići.
Ugodan vam dan.
S.M.
|
