TUZLARIJE - TUZLA DANAS 05.09.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Stigao je i zadnji dan prve radne sedmice u septembru. Sunčano je, lijep je ovaj mjesec, nema onih nesnošljivih žega, ugodno je, samo je šteta što su dani sve kraći. Ide se još na jezero mada se neki od kupača i prehlade jer već nakon 17 nije najtoplije.
Što je manje kupača više je algi po dnu jezera. Baš je zanimljivo koliko im ljudske noge ne dozvoljavaju da se šire, kada je sezona kupanja u jeku svaki kamenčić je čist. Sve je to prirodno ali nekad nam u našem jezeru neobično. Kako smo u moru navikli da vidimo i kamen drugog oblika i velićine, ribu, ježa, raka, zvijezdu, morsko rastinje, tako nam je neobično kada šta vidimo u jezeru jer smo navikli da je svaki kamen isti, a dno jezero tačno predvidljivo sa polaganim spuštanjem prema sredini.
Petak će baš biti radni, Italijani su u gradu, dolaze kod načelnika. U toku je i sjednica Vlade TK, najavljen je i okrugli sto na temu donošenja novog zakona vezanog za Univerzitet, a za mnoge najinteresantniji su 8. književni susreti koji se otvaraju večeras. Prošle godine imala sam čast da upoznam Miljenka Jergovića, i ove godine je u Tuzli. On mi je omiljeni (noviji) pisac sa ovih prostora. Volim ta njegova sjećanja iz djetinjstva i rane mladosti kojih se često dotiče u knjigama, kao i one opise previranja duše kada mislimo da samo mi imamo neke tegobe, dileme i misli, pa onda vidimo da je i mladi Jergović mislio slično.
Nekada se dobro razumiju oni koji su nam generacijski blizu, on je stariji od mene ali mnogo šta iz njegovih knjiga mi je blisko. A ljudi su uglavnom takvi, vole što razumiju, što se i njih samih dotiče. On će vremenom ulaziti u sve dublju, i mračniju filozofiju, bar se meni tako čini, kao da je pomalo ni tamo ni ovamo, razapet između Bosne i Hrvatske, Sarajeva i Zagreba, prošlosti i sadašnjosti. Previše je mudar da bi bio idealno sretan, jednostavni ljudi, jednostavnih prostih želja su često mnogo sretniji jer ne traže od života puno, ne znaju za bolje pa ga i ne očekuju. Kad neko previše razmišlja nikada se ne zadovovoljava sa tuđim odgovorima, on odgovore na pitanja koja mu se u životu postavljaju traži sam. Ne pomažu ni savjeti ni tuđa iskustva, to je ono kad naš narod kaže „pusti ga da sam udari glavom u zid“ jer sve nas samo naša glava boli, a tuđa samo ako nam je srcu draga.
Ozbiljna sam danas, osjećam se ozbiljno, sad ću to još jednom ponoviti pa ću se početi smijati, a to je već bolje. Ne volim kad sam ozbiljna mada znam biti, a kada sam prava ja, kada sam "u elementu" tada se držim životne površine i baš mi lijepo. Ne čačkam, ne grebem dublje jer je to nivo koji je meni nedostižan, baci me u misli iz kojih ne znam lako izaći u pokušaju da posložim kockice životnog mozaika.
Uživajte danas.
S.M.
|
