TUZLARIJE - TUZLA DANAS 21.09.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Kakvo nam je vrijeme vidi se da jesen nastupa. Stalno pada kiša, evo trenutno je nešto bolje, a na slici vidite kako je jutros bilo kod Kapije.
Do početka grejne sezone ima još dvadeset dana, ima da se zaledimo svi kolektivno. Mene ništa (pošla sam napisati niko) ne može ugrijati kao vreli radijatori. Pored toga što nam je hladno pojavljuje se i problem sušenja veša koji se danima suši. Kod nas još nisu masovno zavladale mašine za sušenja veša, ove su novije doduše 2:1 sto će reći, osim što pere još i suši ali eto, ja zbog dosta lošeg iskustva nisam ljubitelj sušenja veša u mašini. Nekako se sve prije uništi, što nije ni čudo kad se vidi da se neki peškir prvo okreće sat vremena na 95 stepeni, bacaju ga, cijede, centrifuguraju pa na kraju još kad ga i osuše, jadan to ne može dugo izdržati.
Inače mi se čini da se kod nas veš bolje pere nego u inostranstvu, posebno su mi one američke mašine zanimljive, u koje se ne može ni ubaciti ništa sitno. Možda griješim, a i pričam iz svoje prespektive, ali europske mašine za pranje veša su mi bolje.
Koliko priče o sušenju veša, a kako i neću kad se farmerke suše treći dan, ima pegla da radi, oprobano sredstvo kad nam nešto treba hitno, a ni fenu nije mane. Baš sinoć kada sam kasno noću prolazila gradom, i to sama, jer sam bila na otvorenju Galerije Lokot, padoše mi na pamet legendarne farmerke koje su prije bile osnovni odjevni predmet, a nekada i jedini, pa se samo gore odjeća mijenjala. Gledam ja sinoć, kiša pada, hladno, a cure hodaju gradom u nekim malim jaknicama, dole se samo noge vide u najlonkama a suknja je valjda negdje ispod jakne, šta li? Koliko se pate ne bi li se nekome dopale, pa na onim štiklama nabadaju, drhte, stisnute jedna uz drugu šetaju gore dole. Sve je drugačije kada se sa strane gleda ali ova moda kratko-usko dosta je nezdrava.
Svako vrijeme svoje ima i ne treba puno ni komentarisati, tako sve brzo prođe. To vrijeme „ni brige ni pameti“ zna biti tako lijepo. Inače, mnoge stvari brzo prolaze, ne možemo ništa zadržati samo se možemo truditi da ne prođe pored nas a i ne dotakne nas.
Jučer najboljem drugu od mog sina rođendan, do sada sam mu obično ja kupovala poklone za njegovo društvo, a juče on hoće sam da bira i kupi. Malo mi i žao bilo jer ja volim tražiti poklone i umotavati ih ali ga pustim i mislim kako mi se dijete nekako sve više izvlači, sve mu manje trebam, do juče bez mene nije mogao ništa a sada bi sve samo. Dobro je to, tako i treba, što kažu, hvala bogu pa je tako, da je dijete samostalno. Sva se ja nešto zamislila, sjetim se vremena kada je bio beba, i on i njegov drug za koga se juče poklon tražio. Kad eto ga, vraća se moje mladunče (tako ga ja zezam) i pokazuje mi poklon za druga. Dezodorans AXE, stalno ih reklamiraju pa popularan kod dječaka, posebno što svi koji koriste taj dezodorans, ako je vjerovati reklamama, postaju neodoljivi. Pored toga kupio mu je neke muzičke CD-ove i majicu na kojoj piše „Nisam ginekolog ali mogu pogledati“. Drug mu je bio oduševljen poklonom, a ja se nadam da mu majku neću ovih dana sresti.
Eto dragi moji, učinite nešto da ovaj hladni i tmurni dan bude ljepši.
S.M.
|