TUZLARIJE - TUZLA DANAS 24.09.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Danas je baš lijepo vrijeme, još nisam odustala od namjere da se još koji put okupam na jezeru pa se sve nadam da će za mene sunce da grane a temperatura se popne preko 30, bar još jedan dan.
Krenuli su oni dani kad se svašta nešto dešava. Bila je press konferencija u povodu 25 godina daljinjskog grijanja, eto da me je ko pitao ja bih rekla da je to duže, i stvarno me zbunjuje ovaj podatak jer se ne sjećam da je ikada bilo drugačije. Zanimljivo sa pressa je da su rekli da će uskoro zakonski biti regulisano da se plača koliko se potroši, znači ništa od onoga po kvadraturi, neko plaća neko ne i slično što sam juče spominjala.
Sutra je dodjela Turističke ruže i to će biti direktan TV prenos, ima svi da nas gledaju, a već danas su puni frizerski saloni žena koje će sjediti sutra u prvim redovima Narodnog pozorišta.
Uposlenici UKC-a nisu dobili regres i žale se, a dabogda da ga i dobiju, biće vjerovatno i o tome riječi.
U MUP-u također održan press, danas zvanično počinje kampanja "Usudi se nazovi", u pitanju je borba protiv kriminala i korupcije. Kada smo slikali stranačke plakate jedan od njih se odnosio i na ovu kampanju, to je onaj crveni plakat sa pješčanim satom. Simbol kampanje, dakle pješčani sat, bit će postavljen ispred MUP-a, na mjesto gdje obično budu ona kola za nagradne igre (koja ja još nisam dobila) i bit će visok preko 5 metara. Treba zvati, policija izađe na lice mjesta i to je to. Izgleda jednostavno ali baš i nije, i ne zove se tako lako i kada su svjesni građani nekog kriminala, a opet, neki zovu i bez veze. Recimo, na preko 7000 poziva samo nešto oko 100 je spadalo u „kvalitetne informacije“ a policija svaki put izlazila na lice mjesta. Nisam nikada nazvala policiju, a sva sreća nemam ni potrebe.
Valjda nemam ni priliku da šta vidim ali zato često vidim ono što spada u socijalne slučajeve koji se mogu povezati sa zlostavljanjem što je vrsta kriminala a nemam kome reći. Recimo djevojčica Hajra, koja je ostala bez noge nakon što ju je udario voz kod BKC-a, prosi na mostu kod Medicine, odguruje se na guzi i pridržava rukama, ne daju joj ni štake ni kolica. Na tako jednu žalosnu sliku nesretnog djeteta mnogi će dati nešto a to njen otac popije i potroši. Muka mi je od takvih stvari, zaista ne mogu da shvatim da se ne može ništa nesavjsenom roditelju.
Taman se ja raspričala a moram ići.
S.M.
|
