TUZLARIJE - TUZLA DANAS 04.10.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Pada kiša, pada od sinoć i nije nikako prestajala. Temperatura je malo niža, a juče je u zatvorenim prostorijama bilo pravo vruće jer su radijatori zagrijani na najače. Tako je to kod nas, ne može nam se ugoditi kad je ovo vrijeme čudno ali neka griju, lako je otvoriti prozor, doduše malo teže plaćati račune za energiju koja nam i ne treba ali šta se može.
U životu se uvijek na jednoj strani gubi na drugoj dobija. Mada se mora reći da neki imaju puno više sreće od drugih, a ima nešto i u onoj kad kažu da neko ima više sreće nego pameti. U stvari, vjerovatno se misli da oni koju su previže racionalni i razumni teže rizikuju pa im se ne ostvari ono što neko ko se više rukovodi osjećanjima ostvari lakše. To se može primjetiti i kada su ljubav i posao u pitanju. Dok neko konta kako će nekome prići, kako će nekome ponuditi brak, ima li gdje, ima li šta, neko mu djevojku ispred nosa uzme, a posebno kada je vrlo očito da ljubav i romantika ispred materijalnog sve rjeđe imaju prednost. A opet, onaj staromodno romantični dio mene, uvijek se nada da će i jako mladi ljudi shvatiti važnost ljubavi, bez nje se ne može, ili tačnije može ali nije to to.
U Tuzli, kao što napisah, pada kiša i prava je jesen, neka stabla su tako lijepa, prekrasnih boja lišća. Svako godišnje doba nosi neku svoju ljepotu samo meni kiša i žuto lišće redovno pokrenu neke tužno filozofske misli koje me nekad tjeraju da činim nerazumne stvari po prodavnicama u vidi kupovine što mi i treba i ne treba. Možda nam neka glupost i ne treba ali nam treba taj osjećaj zadovoljstva pa nam ono lijepo kad u kući hodamo u novim cipelama ili to možda još samo ja radim. Valjda navika iz djetinjstva kada je kupovina cipele bila neka važna stvar, a ne kao sada kad se kupe usput. Pa ja njih, kako Tuzlaci kažu, obučem (rijetko obujem) i hodam po kući, gledam TV, ležim, čitam, gore trenerka, a dole nove cipelice.
Juče čujem da se ženi najdeblji čovjek na svijetu, bio je i deblji pa se malo stesao i sad ima oko 300 kila. Pa šta ću ja, takva sam, ali zaista se pitam je li ta njegova izabranica ima malo izopačen ukus, a opet ko zna, sto puta sam zaključila da se ljudi ne nađu džaba. Čim neko s nekim može svaki dan kafu piti, jesti i spavati, i odgovara mu.
E što se ja fino sama sa sobom popita i ispita, a vas ni za zdravlje da pitam, ni za koga ćete glasati :). Idemo sada još malo rada, malo jela, kuhanja, čitanja, hodanja, pa spavanja.
S.M.
|