29.10.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U toku noći padala kiša, e sada je nema ali bare su tu, a i onaj osjećaj da bi se moglo spavati.
Kada bi se moglo sve prilagoditi bioritmu čovjeka bilo bi puno više urađenog posla. Recimo, ranoranioci neka iskoriste za posao svoje najaktivnije vrijeme, a tipovi noćnih ptica neka i rade noću. Koliko god se pokušavali promijeniti ljudima je to nemoguće jer se kosi sa njihovom prirodom. Neki ustaju rano, skaču na noge kao ptičice, a neki jer moraju zbog posla pa na poslu zijevaju i krmeljaju do podne i onda nazor nešto rade, polako se razbuđuju, dođu kući, jedu, legnu i onda tek kada se probude nešto bi i radili, ali šta će raditi do gledati TV. E zato bih ja te u noćne smjene pa eto sad radi.
Tako je i sa djecom u školi, neka pola nastave gotovo prespavaju, čekaju kada će kraj časova i nastave i naravno da im je dosadna škola kada im je koncentracija nula. Ali šta se može, uglavnom je sve prilagođeno po mjeri ranoranioca jer priroda i kaže da se danju radi, a noću spava. Da ne davim dalje ali bilo bi odlično kada bi svi kao umjetnici radili kada smo inspirisani ili nam se radi.
Što se mene tiče ne volim da me budi neko ili nešto nego da se probudim sama, nekada je to i jako rano ali kada ustanem sama osjećam se odlično, obavezno desnom nogom zakoračim u novi dan i nastojim da ga ispunim maksimalno. Nekada to toliko nastojim da mi bude dan kratak, a eto uvijek je kratak za ono što ne volim da radim, recimo peglanje i slične stvari, nikako da se vremena nađe.
Često pišem o nekim novostima u Tuzli da nam je dijaspora u toku sa ovdašnjim dešavanjima. Nije novost ali ja nisam spominjala da u kozmetičkim salonima nude razne vrste masaža, nema šta nema, a jedna od tih je i masaža vulkanskim kamenjem. Baš sam mislila da se kamenujem ovih dana pa ću da vam pišem izvještaj da vidimo da li me je šta vulkansko sustiglo, hoću li da budem aktivni vulkan ili onaj s kojim se nikada ne zna kada će da eksplodira.
Po sistemu asocijacija na spomen kamena moj mozak mi izbaci sjećanje na neko drugo kamenje, malo veće, prave kamenčure, za kiseli kupus. Pa za pripadnike mlađe generacije, naših nada i bh uzdanica da malo pojasnim. Nekada davno nisu postojali ovi sada pritiskivači, ili kako se to već zove, kupusa ili drugog povrća koji se priprema za zimnicu. Ako se povrće spremalo u male tegle, unakrst bi se na vrh stavila dva oguljena i dobro oprana drvena štapića kojih domaćica sama otkine sa nekog drveta i naravno stučno oguli. Sistemi su bili i za skidanje etiketa sa tegli jer nije bilo tegli da se kupi kao sada, a ni poklopaca nego se stavljao celofan i gumica, ona kao za kosu iliti viklere koje su naravno žene kupovale nove, a za viklere su sjekle unutrašnju gumu bicikla. Kada je u pitanju tradicionalna zimska salata tj. kiseli kupus, pošto se pravila malo veća količina, nekih pola tone za četvoročlanu porodicu, da bi se taj silni kupus pritisnuo potrebna je bio jedan veliki kamen. Mnoge kuće imale su godinama jedan te isti kamen, a neke su tražile pogodan po prirodi, pa ga prali prali i na kraju umotavali u kesu i spuštali na taj kupus.
Tako meni kao jedna od trauma iz djetinjstva ostade sjećanje da sam par puta, biće po nekoj kazni, trebala da izvadim jednu glavicu kupusa iz kace ili bureta, kako ko kaže, s balkona. Zaboravih reći, neki su imali (mi) tako veliko bure da vjerujem da su ga postavili kada se pravio balkon pa tek onda montirali vrata i prozore.
I tako jedne strašne zime morala ja da izađem na balkon, vjetar puše, nosi sve oko sebe, za tu priliku kada se trebamo pokazati kao korisni članovi domaćinstva, samo se nešto prigrne a ostali brzo zatvore balkonska vrata da im se soba ne rashladi i da te kao majmunče u zoološkom vrtu gledaju kako se mučiš. Ne mogu dalje ni da opisujem, suze mi na oči kad se samo sjetim kako je hladna i gadna ona voda pa ne znaš ni šta te čeka kada ruku spustiš u nju, a da o mirisu ne pričam, tri dana ne možeš ruku oprati i onda svi sretni jedu krompirušu i kiseli kupus, ili grah, ili koje drugo jelo koje se slaže sa kiselim kupusom, a žrtva večeri kuka što je baš ona morala da vadi tu kamenčuru i kupus.
Tako dragi moji, sad ću ja vama malo muzike da se opustite, a biće i kamenja, a biće i kamenovanja ako ja uskoro ne odem.