15.11.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Vikend dođe a s njim i hladnije vrijeme. Vedro je, nema padavina ali je pohladno, posebno noću. Upolovio novembar a ne nose se zimske jakne, nevjerovatno zaista. Nikad duže jeseni.
Danas počinju pozorišni dani, a pred početak prve predstave će biti otvoranje izložbe u povodu godišnjice nezavisnosti Poljske. Kulturna i sportska dešavanja su rezervisana za vikend.
Ovih dana na adrese firmi, a i uposlenika, stižu obavještenja o početku primjene Zakona o porezu na dohodak. Sve nas najviše zanimaju olakšice. Sada će da se dodaju i bračna i vanbračna i komšijska djeca, ima svi da žive u zajednicama, sa po mogućnošću što bolesnijima. A i to su sve smislili po ministarstvima da njima plate ostanu visoke. Jer kad se prestane plaćati za uvoz auta i drugih stvari, nema od čega da se puni budžet, pa eto narodu poreza na sve i svašta.
Ta pravila, zakoni i šta već, znatno utiču na natalitet. Primjera radi, kada su se nekada dodjeljivali stanovi, broj djece je igrao značajnu ulogu, moralo bi se biti posebna faca a da se ima jedno dijete pa dobije neki veći stan. Djeca su se štancala po potrebi, fali malo bodova, de da mi ženo uradimo šta za približavanje vrhu liste. Čim je kupovina stana postala jedina mogućnost da se posjeduje stan (ne računajući nasljeđe) pojavi se deviza koliko para toliko kvadrata, a djeca sve rjeđa pojava. Živi bili pa vidjeli kako ćemo mi sa tim porezima izaći na kraj, nemamo trineaeste plate a s ovim porezom je moguće da ih imamo manje od 11.
Glava me muči od matematike koju sam malo sa sinom radila. Moram da kažem da mu sve manje mogu šta pomoći, više gledam šta sad rade, sva sreća ima klikera za matematiku. Problem je što za veliku većinu predmeta djeca imaju poteškoću sa učenjem, ili im nije objašnjeno nikako ili vrlo slabo. Ne ulazim u znanje nastavnika ni profesora nego u prenos znanja, jer džaba ako neko jako dobro poznaje oblast koju predaje kada ne zna to djeci prenjeti i ukazati na činjenice koje će pomoći za temeljno, a ne površno znanje. Dok je svježe u glavi dobiju dobru ocjenu, a poslije pojma nemaju. Djeca rade vrlo složene zadatke, prosto ih filuju sa podacima koji im stvaraju konfuznost u glavi. Ne bi me čudilo da u konačnici bolje znaju djeca koja dolaze iz škola u Americi, Kanadi ili drugim zemljama koje imaju znatno lakše škole, nego naša, jer uče manje ali i nauče, naša djeca uče puno, ali nemaju temelja iz ključnih predmeta. Neki dan na TV-u gledam američki film, nastavnica izvodi na tablu učenika koji je za glavu viši od nje (znači nije riječ o nižim razredima) i zadaje mu zadatak 5x = 10, za nepovjerovati, to kod nas rade djeca od 5 godina.
Nije ni toliko važno šta se uči ali kakav učitelj takav i učenik, zaista bi trebali naći načina da se spuste na nivo djeteta i shvate da se s nekim oblastima susreću prvi put i da su baš oni odgovorni za dječiju averziju ili prihvatanje određenog gradiva.
