TUZLARIJE - TUZLA DANAS 09.11.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nedjelja je lijepa, već su mnogi izašli iz kuća, a tako je bilo i prošle sedmice kada su naročito Slana Banja i dijelovi oko jezera vrvili od svijeta. Uvijek je puno parova sa malom djecom ili bebama u kolicima pa nešto mislim koliko samo djeca vežu ljude.
Djeca daju mnogo čemu smisao, nemoćna, od odraslih zavisna, traže pažnju i nekako postaju spona između užih i širih članova porodice. To malo biće poveže mnoge koji su se iz raznih razloga otuđili. Pa tako ne samo da se šetaju s djecom roditelji, tu su i tetke, djedovi, nene, bake i ostali. Bez obzira koliko ljubavi i slaganja bilo, i bračni drugovi, ili jednostavnije muž i žena, dok je dijete malo više su okrenuti jedno drugom, a samim tim i porodici – domu. Uz lijepo prirodu, a ona na Banji zaista jeste, djeca i odrasli oko njih daju toplinu tom dijelu grada.
Eno nam neko piše da se trebamo umjesto Tuzlarija zvati Crna hronika i to mi koji mnoge vijesti iz crne hronike izbjegavamo. Ljudi valjda ne razumiju da je vijest vijest pa bila lijepa ili ružna, život je to, a sad da li će se neko naslađivati nad tuđom nesrećom ili misliti na nečiju porodicu stvar je etičnosti i mnogo čega još što je tema za neki drugi put.
I tako dok s jedne strane imamo potrebu za zelenim valom, s druge imamo pokušaj traženja načina da se uspore oni koji voze nedozvoljenom brzinom. Pa se tako postavljaju famozni ležeći policajci na sva moguća mjesta, zaista ih ima dosta u gradu, preko njih se mora jako polako voziti da ne otpadne koji dio s kola, a sačuvaju amortizeri. Nalaze se na saobraćajnicama uz škole, previše naseljena mjesta i slično ali eto opet ima dosta pravaca na kojima se mogu trkati oni kojima adrenalin raste dok dodaju gas. Trkaju se uglavnom mladići, i to od 18 pa do nekih 25 godina, a ima ih, kao i u svemu drugom, koji su izvan ovih okvira. Koje je to zadovoljstvo oni znaju, i moglo bi se to sve i razumjeti da se trkaju na nekoj cesti odvojenoj od grada i naselja ali oni to rade noću u gradu, dok oni koji rano ustaju pokušavaju spavati. Sudari su neminovni a stradaju i pješaci. U Batvi su također postojali ležeći pa si iz ko zna kojeg razloga skinuti. Iz Batve se spustiti pa uključiti u saobraćaj, s obzirom da tu nema semafora, izuzetno je teško tako da je i ta raskrsnica jedna od onih crnih tuzlanskih koje prednjače po broju nesreća.
Bilo kako bilo zbog, da tako kažem loših, ispaštaju dobri. Kasne ljudi na posao zbog nemogućeg čekanja na semaforima, a zeleni val kad bude postojao eto prilike za trkače. Tako je i sa ležećim policajcima, pa svako normalan zna da ne treba jurcati pored škole ali eto nekima treba i ležeći, a preko njega polako moraju prelaziti i oni koji se pravila drže.
Mladić i djevojka koji su nastradali na motoru još su u vrlo teškom stanju, ali eto, nažalost, nisu opomena. Ne razumijem to gotovo pa divljenje tim modernim divljacima koji voze velikom brzinom, sudaraju se, i sad oni kao face, šta li?
Idemo sad narode iskoristiti nedjelju, nema više sjedenja, patikice i idemo. Trenerke se isto puno nose ali sada više prema prilici, ne potrebi. Nije to kao kad su se tek pojavili ljudi u trenerkama pa krenuše vicevi sa onima koji nose stalno treneke. U zavisnosti od porijekla onog koji vic priča, onaj ko nosi trenerku bi bio Sandžaklija, Hercegovac, Crnogorac, ili kako kome odgovara, ali da su jedno vrijeme trenerke bile kao uniforma, to je istina, a i sada su mnogi kao u vicu u kojem kažu Zašto (sad ubacite naciju čije krvi nemate) nosi nedjeljom odijelo, a odgovor je „pere mu se trenerka“. Moram još da dodam da je meni najsmješnije kada se pojavi neka nova trenerka koju nosi svjetski prvak u tome i tome, a za koji dan pune ih pijace pa se onda vide te nemoguće odjevne kombinacije. Dimije i muški sako, ili gornji dio trenerke, duga plišana suknja i gornji dio trenerke, donji dio trenerke i kožna jakna, a na nogama su cipele, i tako dalje i tako dalje, moda je to koja ima pravilo da se ima neki dio trenerke.
E sad je dosta, s trenerkom ili bez nje, pođimo svi vani, sunce ne čeka.
S.M.
|