30.11.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo nam i zadnje nedjelje u novembru, nije hladna samo je onako mokra i siva, ali biće sunca poslije, i jučer ga je bilo.
Danas je znatno mirniji dan u odnosu na jučerašnji, neka malo, dobro je da se bar u nedjelju nema velikih obaveza.
Sinoć sam malo gledala dnevnik kojeg vodi Senad Hadžifejzović, i to malo je bilo dovoljno da se sva nešto isprepadam. Sudeći prema dnevniku nismo ni svjesni da nam država visi nad ambisom.
Dok vlade mnogih država odlučuju da srežu troškove naši parlamentarci su odlučili da sebi povise platu. To u meni stvara takav neki bijes i muku zbog nemoći jer mi stvarno nije jasno da nema nikoga da im kaže, e dosta je više i vas. Bez posljedica mogu raditi šta im padne na pamet. Isti slučaj je i sad sa Dodikom, ne zna više šta bi izmislio pa mu smeta u „bosanski“ u nazivu gradova u Republici Srpskoj, kao to bosanski vrijeđa Srbe. Nemam riječi, pravi državu u državi, dodaje srpsko na sve što se može dodati, a bosanski ga vrijeđa. Imam utisak da se on svima smije i hinjski smišlja šta bi novo uradio jer mu je sve dozvoljeno. Da ti političari sa svog života rade šta hoće pa ni po jada ali oni duže od decenije ovaj narod vode u propast i za to su još sa jako visokim platama nagrađeni.
A tek muke nakon onih priloga o bolesnoj djeci čiji životi zavise od dobre volje naroda kojem i samom sve više oduzimaju. Zbog pomenutih tema nisam dobro ni spavala, a i probudila sam se neraspoložena. Znam, nije mi fazon da i vama kvarim raspoloženje ali tako je to, ne može se uvijek misliti na druge.
Tako, dragi moji, pisat ćemo o svemu što se stigne da imate šta čitati kad vam je dosadno.
Neka vam negativci kao što sam danas ja ne utiču na raspoloženje, iskoristite ovaj dan na najbolji mogući način. Pozovite nekoga u goste ili još bolje idite vi nekome da ne morate spremati, jesam zloćo. Ako ste domaćini najbolje je da vam dođe neki par koji se puno ne mazi i ne pazi. Najgori su mi parovi kojima je sve divno i krasno, djeca odlikaši, muž samo hvali ženu, niko ništa ne pravi kao ona, ona njega isto hvali, zovu se maco, cico, dušo, srce, ljube se, dodiruju i kad odu iz kuće ostane nam samo da pospremimo suđe za njima i onda se posvađamo od muke što kod nas nije ni blizu tako iako znamo da nije ni kod njih, samo glumataju svoju predstavu iz godine u godinu.
Danas jedem ćevape, moje omiljeno jelo, kupujem sebi kremica i šampončića i do kraja dana niko sretniji od mene. Mogu vam reći da je divno kada vas mogu usrećiti sitnice.
