TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.11.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Baš nam je hladno, sve je zaledilo a ujutro ima i poledice po cestama tako da treba paziti. Nije lako ni vozačima ni pješacima.
Pomalo je dosadan dan što ima i svojih prednosti. Koga zanima ozbiljna muzika ima večeras koncert a prije koncerta se može navratiti i na otvaranje izložbe Zdravka Novaka u holu Tuzlanske banke. Novak, inače vrlo svestran umjetnik, izdao je i monografiju u kojoj je opisao sve čime se bavio.
Znaju mi te priče o tuđim životima biti baš zanimljive. Često se dešavalo da je kod sada poznatih osoba, početak karijere, a nekima i života, znao biti vrlo težak ali poslije sve dođe na svoje mjesto. Tako je to, neki dok preskoče sve prepreke kasnije dolaze do ciljeva, zato treba biti strpljiv i nikada, dok se živi, ne gubiti nadu.
Uvijek sam imala želju da moje dijete u roditeljima vidi prijatelje, da se povjerava i da bez ustručavanja pita sve što ga zanima. Novo doba donosi i promjene u roditeljstvu, većina roditelja nije ni stroga ni kruta, što opet ne znači da su dobri roditelji. Što se tiče te opuštenosti u odnosu sa roditeljima moj sin je više nego opušten.
Dolazi on jučer iz škole, hvali se peticom i odmah me pita može li kupiti jedan časopis. A časopis je Playboy. Uj, mislim, gdje me nađe ali hrabro kažem, može, nema problema. Vraga nema problema. Kaže on, ali mene sve tete u trafici znaju, de mama kupi ti! E to već ne može, pa i mene znaju, a još ko je vidio da mama sinu kupuje Playboy, obrati se drugom roditelju, a kakvi su možeš komotno i djedovima.
Pa nešto mislim, kad se samo sjetim svog tate kako je trenirao na svojoj djeci strogoću, a sada je posve drugačiji kada je unuče u pitanju. Neku noć idem iz Pozorišta, nema ni deset sati, ja umirem od straha, a za mene djeca tek izlaze, nema izgleda više ograničenja izlaza. Kad se samo sjetim, koliko sam se borila da produžim izlaz, dolazim a tata spava, legendarna prugasta pidžama i sat na ruci, da se vidi kad se dolazi. Taman se ja izborila, rijeke suza isplakala uz jake argumente da svi drugi imaju duži izlaz, uspijem da ostanem do 22:30, kad izbi rat. Hajde što je rat, šta me briga, ali što uvedoše policijski sat. Onaj moj tata sretan i presretan, u 21 sat svi u kući, pa još kaže ovo je najbolje, treba ovo ostaviti i nakon rata.
I sad taj što je glumio strah i trepet bi unuku sve pustio. Kod nas su stvarno unuci u nekom posebnom, povlaštenom položaju, ali neka, svi u životu budemo u više uloga pa smo nekada maženi, nekada mazimo, ako je naravno sreće da smo nekome bitni u životu pa mu je stalo do nas bez pozadinskih interesa.
Tako, kao što rekoh, meni nešto dosadan dan, valjda je vama bolji. Ko bude popodne proveo uz TV valjda mu neće nestajati slike, čim je malo kiše ili snijega iskače kablovska. Inače, osim povremenih problema sa kablovskom pretjeraše sa reklamama. Toliko ih ubacuju da ja nekad zaboravim i šta gledam, blokovi sa reklamama su duži od dijelova filma, serije ili šta već. Da su bar neke reklame, najviše ih je za WC, higijenske uloške, deterdžente i slično. Nekada su i te reklame previše intimne za prikazivanje po danu, a sva sreća ne gledam TV dok ručam, izgubila bih apetit od nekih prizora, bakterija, grinja, fleka, kamenca.
A sada, spektakl, tj. ja idem a vama svima želim lijep dan.
S.M.
|
