22.11.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U toku noći pao je prvi snijeg. Počeo je žestoko i lijepo je izgledalo dok je padao. Činilo se da će do jutra cijeli grad biti obojen svježom bjelinom.
Ipak, kako je naglo počeo tako je i stao. Jutros su osvanule bare a snijega ima po krovovima, drveću i kolima. Zadnjih godina snijeg se sve teže i kraće zadržava. Prije nego će početi padati bilo je toplo, i neki se vjetar podigao a uz njega i pljusak. I dan je bio neobičan. Kraj novembra a raja sjedi u baštama kafića.
Većini je padanje snijega radostan događaj koji vjerovatno budi sjećanja iz djetinjstva kada je padanje snijega značilo zabavu. Baš se na snijegu može lijepo igrati. Valjda će ga biti ovog zimskog raspusta a ne kao prošle godine kada ga nije bilo nikako.
Već ćemo pisati šta nam se u gradu dešavalo a do tada možemo i u tuđa dvorišta zaviriti, pa tako čujem da je Majkl Džekson prešao na islam. Baš čovjek ne zna šta će od sebe. Imamo i mi naših džeksona, onih što se pomame kad im vrijeme nije. Neke kao da uhvati panika od godina koje ih sustižu, gaze, pa bi oni još svašta nešto, a ne može se ništa nazor. Najbolje je da se svako doba živi i iživi, sve ima svoje vrijeme i nije to džaba tako.
Moj sin počeo nositi privremeni aparatić za zube, ili kako se to prije govorilo, protezu. Odvela sam ga onako, a doktorica mi ispriča svašta nešto, nije mu kaže dobar zagriz (a grize sve što nađe po kući) pa bi to kao malo trebalo da se koriguje, vako nako 400 KM. Pa ja mislim kad bi se pojavio baš Majkl Džekson sa onim svojim navlakama od miliona dolara, da bi i njemu stavili protezu. Tako je to sad, ne što je u modi, nego što je dobar način da se zaradi. Nikako mi nije jasno je li moguće da gotovo svoj djeci treba proteza. Isto tako sva djeca koju znam nose specijalne uloške u cipelama, sve to kao ima ili spuštene svodove, ili im pomalo ravna stopala, ili onako preventivno. Pa se to radi po mjeri i košta 60 KM, a ta mjera traje mjesec jer djeci stalno noga raste. Doktorima dobro, djeca od glave do pete sa nekim dodacima, a roditelji pred bankrotom. Tješim se da mu neće trebati onaj stalni aparatić jer taj je kažu 3000 KM.
Kako smo prije govorili da neko nosi protezu tako će uskopro da spominju ako u jednom razredu neko ne nosi protezu. Ništa ja onu djecu i ne razumijem, puna čekaonca, ne može se na red doći, valja sve te zagrize, nepravilne i pravilne zube ispraviti. Pričaju, tješimo ih da su baš slatki i da se ništa ne vidi, a puna im usta žica. Sve se mijenja ali u Bosni će svi sa naočarima da budu čore, proćelavi ćele, i kako se već kod nas lijepe etikete. Zato sam ja pristupila kontra savjetima, pedagoškim i vaspitnim, i svim drugim u knjigama opisanim metodama, i rekla djetetu da to samo po kući nosa i baš mi fino, ništa me i ne pita, ne zna pričati sa protezom. Čim mi počne šta tražiti, a traži stalno i puno, ja samo kažem, stavi protezu.
Eto idemo sada da se sankamo
Pjeva Oliver, a kad on pjeva to znači da je riječ o ljubavi. Pjesma se zove "Kad mi dođeš ti" . Divno je imati nekoga, ko nas obraduje, koga kad vidimo zaboravljamo na sve loše, osmjeh se sam pojavi na licu, a u duši nam nekako fino. Tako i Oliver pjeva - kad mi dođeš ti, i osmjeh vratiš mi, sva patnja i bol života mog će proći, u noćima bez sna, ja tebe dozivam, da dođeš mi ti i kao svi počnemo mi, mirno živjeti...
