TUZLARIJE - TUZLA DANAS 17.11.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Stiže ponedjeljak a s njim i kiša, ne mogu da vjerujem, prava kiša. Već osjetim da je čišći vazduh, lakše se diše.
Inače, dosta je miran dan što se tiče aktivnosti, da ne kažemo dosadan. Vidite da je većina vijesti iz kulture, tamo je najživlje. Bila sam sinoć u pozorištu pa mi valja o tome izvještaj pisati, a da vam iskreno kažem meni se nije dopala predstava. Možda bi se mogla svrstati u zahtjevniju publiku, ko će to znati, ali često mi se predstava ne dopadne. Mora biti posebno kvalitetna, dobri glumci koji se trude i koji me natjeraju da nešto doživim. Ne volim ni stare rekvizite, otrcane stolice, kofere, prastari pijano i sl. Ne volim ništa što mi na sirotinju vuče, jer kad živiš u Bosni i slušaš svaki dan loše stvari od umjetnosti očekujes nešto da te ispuni nečim ljepim.
Ovo je naravno moje lično viđenje umjetnosti. Umjetnost je meni ljepota, ljepota života, prirode, ljudi, životinja, predmeta, ljepota svega, ne volim socijalu. Već duže mene drži to očekivanje radosti od umjetnosti. Ne volim ni apstrakciju, gledam sliku i kontam šta je ba ovo. U potrazi sam za nečim što će me opustiti, potražiti one tanane spone koje nam pomažu da život posmatramo kao cijelinu i prihvatamo i ružno kao sastavni dio života.
Po baksuzluku ovih sam dana sve čitala nešto što me nasekiralo, pa mi ova Bosna dođe kao oaza mira. Naš narod se svojoj muci smije i to nas izvlači. Čita žena u frizerskom novine i novosti o najnovijim svjetskim razvodim, pa komentariše dijeljenje imovine, i ne sjećam se koje su to sve face bile ali pare su to da čovjeku nije jasno šta se sa tih para radi. Kaže ona, e žene moje ja se ni razvesti ne mogu, za 40 godina nisam ni dva pretis lonca stekla da se dijelimo. Možemo se razvesti i ostati u istom stanu, a opet jedan krevet pa šta ćemo, na smjenu u njemu spavati, i tako se žena ismija a i mi s njom i našom bosanskom stvarnošću, koja opet i nije svima ista. A ti razvedeni parovi koji žive u istom stanu čini mi se samo kod nas imaju. Na šta li to liči, pravo pozorište u kući.
Još kiša pada, sada će bare da se pojave na svojim lokacijama, na istim mjestima će i neki bezobrazni vozač da prošiša pored trotorara i okupa prolaznika, i sve će nam se činiti da je isto kao i svaki put kada kiša pada. Baš sam za filozofiranje raspoložena. Hajde ne spavajte, pa majka mu stara nije ovo čas marksizma ili opštenarodne odbrane i društvene samozašite.
Neka vam je lijep dan, može to biti i s kišom samo čuvajte noge, sve dolazi s nogu. A kad smo kod nogu, tako narod priča, a ja ne znam, nisam zagledala američka stopala, kažu ovi što prave obuću da u Americi ima i broj za dužinu i širinu, a da uglavnom imaju puno uža stopala od Europljana, jer rijetko hodaju, samo se vozaju. Njima su noge uske kao ona papučica za gas a u Europi još svijet dosta šeta pa im stopala šira. Svašta ćete vi od mene čuti, ali kažu počnu se hudi i gegati, obično debeli, a dole nogice ko kod onog iz crtanog Ćili Vilija. Ima sad cijeli dan da ljudima noge zagledam.
S.M.
|
