TUZLARIJE - TUZLA DANAS 03.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Jutro je maglovito. U kućama je uglavnom hladno kada se ustane. Ta moda isključivanja grijanja u toku noći ništa mi se ne sviđa. Istina, iz Grijanja kažu da od subote griju i u toku noći ali slabo to ja osjetim. Meni treba kad ustanem da je toplo, da se ne razbuđujem drhtanjem. Evo i golubovi na našoj slici love jutarnje sunce da se malo ugriju.
A kad usija sunce u toku dana ovi iz Grijanja nahajcaju pa se skuhati u stanu, poslijepodne se jedva izdrži, i prozori se otvaraju. Noć padne, isključe ili maksimalno smanje do ujutro. Valja izdržati te toplotne razlike. Najgore mi je kada iz onih 40 stepeni po danu trebam izaći na hladnoću pa mi dođe da se u haustoru oblačim. Što kaže jedan forumski lik "biži baaa, da mene ovo ne hvata klimaks pa primjećujem što prije nisam".
Danas je sjednica Vlade TK pa nešto razmišljam, kad sam bila mala meni su užasno bile dosadne sve te vijesti i dnevnici, a sada eto pratim te sjednice uživo i nije mi ni dosadno. Jedino što sam prije rado zamišljala sebe kako čitam vijesti, isječem bijele papire pa sjedim ukočeno i sve ih ono okrećem kako šta kobajagi pročitam. Sjećate li se kako se prije sa papira čitalo, pa kad spiker sve pročita spusti papire na sto i pozdravi gledaoce, a ispod piše Mufid Memija. A ja se pitam je li to njemu ime ili neko zanimanje.
Papira odavno nema, na dnevnicma čitaju sa "idiota" pa izgleda kao da je sve naučeno napamet, a neki izgledaju vrlo neprirodno. Nije se lako pred kamerom ponašati kao da ih nema. E pošto sam dosta ljudi vidjela na pola metra udaljenosti, mogu vam reći da su mnogi puno ljepši u prirodi neko na ekranu. Zavisi i kakvu ko kameru ima a još više od svjetla, uglavnom neki su na TV-u ne daj bože u mraku ih srest, te flekica, bubuljica, dlaka iz ušiju, nosa, deblji, zdepastiji. Fino se prijatno iznenadim kada neke od tih likova upoznam.
Kako napisah ovo Mufid Memija, sjetih se da sam u vrijeme kada su mi dnevnici bili dosadni govorila „kad sam ja bila velika“. Tako bih počela, a onda bi krenule priče koje samo dječija mašta može da smisli kad zamišlja taj čudni svijet odraslih. Kad si dijete može se mnogo šta, i pretvarati, maštati, lagati, sve je to dječije. Kad se odraste ono što je bilo simpatično postaje odlika karaktera koja nije uvijek baš za pohvalu.
Ima ljudi za koje kažemo da su na svoju ruku jer iskaču iz šablonskog ponašanja. Jedan od tih je sigurno i profesor engleskog jezika Aždajić kojeg ovih dana stalno viđam. Izgleda da je negdje bio pa se vratio, uglavnom stalno hoda sa svojom čupavom frizurom, mršav, a oko vrata mu velika torba. Stvarno je otkačen.
Još sam vam htjela reći da su na par mjesta u Tuzli postavili slupana kola kao upozorenje vozačima šta se desi kad se ne pazi. A ja čim na saobraćaj pomislim odmah se sjetim onog semafora između Merkatora i Penzionera gdje zeleno ne traje ni 20 sekundi. Ako se uskoro ne uradi nešto ne bi me čudilo da ga neko namjerno sruši.
S.M.
|
