TUZLARIJE - TUZLA DANAS 06.02.2006.
Praonice automobila
Ako Tuzla ima šta dobro to su praonice automobila. Imamo, istina ne puno, i auto praonice uz benzinske pumpe, automatske sa velikim četkama, koje peru samo vanjski dio. U malim autopraonicama, pere se ručno i to spolja i unutra. Imaju kozmetiku za njegu automobilskog lima, usisavaju, suše, glancaju, savršeno operu za prosječno 5 KM.
Pa još na kraju sprej za sjaj felgi . Uz pranje automobila gotovo svaka autopraonica nudi i pranje tepiha
Jedini čovjek koji njihove usluge ne koristi je jedan moj komšija, za kojeg se duboko nadam da ga nije uhvatio talas internet manije, pa se neće prepoznati u ovoj priči . Da ja ipak, za svaki slučaj kažem, da je to rijetko fin, čestit čovjek, primjer ove mjesne zajednice i borac za humanost i ravnopravnost ljudi svih nacija, djeca mu uredno počešljana a nokti podrezani.Gotovo svaki dan pere svoja čista kola, ne stignu se ni isprljati, komšija je već tu, razgleda, pravi krugove oko kola, udalji se pa zagleda, ustremi se kao orao na nevidljivu mrlju, energično protlja, opet se udalji. Pa sa blaženim osmijehom, koji se samo može uporediti sa osmijehom majke dok doji dijete, posmatra svoje limeno čedo.
Kako se nekima puno i ne izlazi, a i ne znaju gdje su prispjeli ako su u nekim godinama, šta ima bolje nego ljeti, uz kafu, sjediti na balkonu. Dok komšija pere kola hiljade pari očiju prati svaki pokret, kako on „jelenskom“ mahne tako i oči desno-lijevo, rek´o bi čovjek evo prate teniski meč. Neko dijete baci loptu, eto komšije, izleti u bijeloj potkošulji, uhvati se za glavu, već u predinfarktnom stanju, dotrči do svojih kola da vidi ima li trag „fudbalke“. A djeca k´o djeca ako nije slučajno jeste namjerno, a i ptice k´o ptice, šta zna ptica šta su sveta kola. Pored njega se niko ne parkira u krugu od 30 metara, svi se boje da neće kakav trun s kaputa ili dlaka pasti pa pokvariti međususjetske odnose, a to kod nas, na Balkanu, krene tako a završi na pokvarenim međunarodnim odnosima, sa tendencijom svjetskih ratova i katastrofa. Neka njega, da ga nema još bi neki svoj život i brige vodili, taman posla, imamo mi komšiju čiji život živimo. Sve mi se čini da je “ realiti-shou“ baš u Bosni izmišljen.
S.M.
|
