TUZLARIJE - TUZLA DANAS 13.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ružno je vrijeme, kiša pada, ali ko zna, možda vas baš ove subote sunce obasja iz duše. Kako nam je nekada toplo oko srca i kada samo nekoga vidimo, a opet, od nekih se osipi dobijaju. Mislila sam da se organska alergija na neku osobu ne može imati, ali eto može. Fino se dobije fizička reakcija u vidi crvenih fleka po koži, osipa, mučnine, lupanja srca i slično. Sve u svemu da to nekoga strefi treba puno puno akumulirane mržnje ili drugih negativnih osjećanja.
Nisam vam neke volje, nasekirala me priča o maloj bebi Farisu. Duša draga u život sa problemima i to velikim ušla, i ne zna šta je život bez problema, a tek mu je osam mjeseci. Rodi me majko sretnu pa me na đubre baci, narod kaže i tako je to. Koliko se neki ljudi muče u životu, koliko truda, učenja, rada da bi postigli nešto kao neki koji prstom nisu mrdli, samo što su se rodili sretniji, imaju one koje se o njima brinu, koji ih čuvaju i podržavaju bez obzira na sve.
Takvima, dok su djeca roditelji im se brinu o svemu, kad se zamomče i zadjevojče ne smije ih niko ni nazvati, vječito spavaju od tobož napornog dana, kad se udaju i ožene svi ih paze, tako se postave, svi rade da im ugode, što žele i dobiju, svekrve ili majke im kuhaju, muževi želje ispunjavaju, a djecu neki drugi odgajaju. Ta neka vještački stvorena somouvjerenost zna stvoriti uspješne poslovne ljude, jer su prodorni, uporno dosadni u onom što hoće pa sve do ne biranja načina da dođe do cilja.
Stalno govorim da ne volim krajnosti pa eto mogu reći da nisam baš sigurna da bih bila sretna da neko drugi za mene šta radi, meni je čak neprijatno kad mi neko puno neke usluge čini. Ne volim ja to, sve mislim nešto se iza toga krije.
Valjda malom Farisu krene bolje u životu i skupi se potreban iznos za operaciju. Malo ćemo do presice Cerića, da vidimo šta se dešava u povodu 29. godina postojanja ovog kulturno umjetničkog društva. Među silnim sportovima i sekcijama u koje sam se i ja ko dijete uključivala, bilo je i folklora. Jedne godine sve curice iz zgrade krenusmo tako i na folklor, nije nas dugo držalo. To je bilo u Domu, bilo je puno članova, govorili nam roditelji da ćemo svijet proputovati, nije bitan toliko folklor koliko druženje i prilika da se šta vidi, ali ko je još slušao roditelje i šta oni pričajaju, a sam folklor nam je izgledao previše demode, mada mi se i dan danas sviđaju neke narodne nošnje i igre.
Pade mi na pamet kako je to nekad bilo, kako su zvali ašikovanje, pa se djevojkama pod prozor dolazilo. U doba telefona i kompjutera sve je drugačije i brže. Prije do djevojke nije bilo lako doći, razgovarati, nije se znalo ni šta se dešava, koliko je pjesama ispjevano o tome dok on malo gdje ode ona se i udala. Sad se neko nekome dopadne, za 10 minuta se može doći do broja mobitela i bilo čega drugog, i sve ide puno brže. Ko zna, možda je i veći broj razvoda rezultat tog bržeg odvijanja svega u nekoj vezi.
Izvucite šta lijepo od ovog dana, pokažite pažnju i brigu jer to je meni prava ljubav, kada se o nekome brine.
S.M.
|
