TUZLARIJE - TUZLA DANAS 17.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Usjalo jutros sunce, temperatura oko 11 stepeni, milina. Ako ostane ovako još koji sat ima da se napunim pozitivnom energijom bar za dva naredna dana.
U Tuzli imamo svašta pomalo a pošto će to svakako biti na Vijestima da ja sad ne prepričavam, a malo mi i mrsko, mada, iskreno govoreći, ja ovdje pišem kako i govorim, kao da sam na telefonu. S obzirom da ja pričam sto riječi u sekundi servisne idu vrlo brzo. Kad me neko pita kako stignem da ih pišem svaki dan ja kažem, fino se sama sa sobom ispričam k´o prava.
Zaboravila sma vam javiti, a za to sam dobila malu opomenu, da je otvoren Vašar u Mejdanu. Traje od 12-og, otvoren je još uvijek, a ulaz je besplatan. Ja nisma bila a ako kojim slučajem odem malo ću snimati. Zadnji put kad sam bila obišla sam sve uzduž i poprijeko i nisam našla ništa ni lijepo ni kvalitetno, ni ekstra povoljno, a kupila sam svašta, gurali me, i ja gurala, skuhala se.
Rekla, neću kupiti ništa, a na vratima odmah kupila onaj balon punjen helijumom, kobejagi da dam nekom djetetu, kupila boga oca i najbolje na kraju - zlatnu ribicu, to me dijete nagovorilo. Pa onda tužna nam ribica sama, plače, da kupimo još jednu, pa odemo sutra, stavimo i drugu ali jedna ribica tamo jedna ovamo, onda dodamo i drugu vrstu da to bude multi kulti tegla. E onda gdje ćeš ribice držati u tegli od krastavaca, odemo u radnju gdje nema šta nema, kupimo akvarijum i to veliki da se mogu ganjati. A velikom akvarijumu treba pumpica pa neka riba koja čisti staklo – riba čistačica. Da mi je ko rekao da ribama treba više nego bebama ne bih vjerovala. I tako u našu kuću stiže povelik akvarijum sa svim onim điđama, stavili smo travu, kamenje, neke tunele da im nije dosadno, pa onda stavimo i ljestve i ljulju što je ostalo od papagaja. Od tada me vašar podsjeća na vodeni svijet i neću više da idem, mene će nagovoriti da kupim šta god ne mogu drugima prodati.
Raspisah se o ribama a htjedoh pisati o tom besplatnom ulazu. Psihologija čovjeka je vrlo neobična pa tako baš taj besplatni ulaz, a zna se da se to nekada plaćalo, kod svijeta je stvorilo minimiziranje samog Vašara (ovo mu kao ime, pa da ga velim slovom utefterimo).
Svijet ne cijeni ni jeftino, ni povoljno, ni dobro ni fino ni kulturno, ništa što bi se po priči reklo da se traži. Poštovanje izaziva svaki autoritet koji zavodi strahovladu više nego čovjek koji je dobar, pokušava raditi pošteno i ne pati od kompleksa više vrijednosti. Uglavnom se cijene ljudi koji i sami misle da su neka veličina, pa se njima ne smiju ni obratiti ali zato sa onima dobronamjernim razgovara se kao da su se s njima ovce čuvale.
Napravite neki, ne znam kako kvalitetan proizvod, i stavite prenisku cijenu, svi će reći da to šta valja bilo bi skuplje. Zato većina i misli da sve što je skupo je nešto jako dobro, a što mi platimo ime, prezime, reklamu i svašta nešto, to je baška.
Jutros mi se svašta priča, sad se malo moram smijati, to je dobro kažu sa stomak, a kad nam se plače, ne brinite i to je dobro, što više plačete ili se smijete sve je dobro, stomak se grči, mišići se stežu ali ipak bolje je da se mi smijemo.
Sinoć sam se ja sa sinom smijala, mada sam mogla i plakati. Uzelo dijete da memoriše u mobitel neke podatke pa prvo o mami tj. meni. Ime je išlo lako, prezime isto, pa ima i podatak za datum rođenja, da se kao čestita, ali tu izbi problem sa godinom rođenja, kaže on "mama, ovdje ima samo do 1975. godine". Pa ne mogu da vjerujem da moje godište više nije u opticaju ni za memorisanje u mobitel cccc a ovoliko karoseriju glancam.
Jučer rudari Banovića uručili pomoć narodnoj kuhinji „Imaret“, svašta donjeli, čini mi se da je vrijednost robe preko 4000 KM. Ne čudi me to, tako je to kod nas, najviše daju oni koji ni sami nemaju previše. Kad neki parajlija dođe, ako da 100 KM dovede se TV da ga snimi, pa još gleda da se nije koja novčanica zalijepila. Zato i ima.
Vrijeme je isteklo, do sutra imate pozdrave
S.M.
|
