TUZLARIJE - TUZLA DANAS 16.12.2008.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
Utorak je baš ružan, jutro je osvanulo s kišom. Sve je sivo, brojim mjesece i dane do proljeća, podvig je zimu izgurati u Tuzli. Ne čudim se više onim nekad nakaradnim šarenim fasadama, sad mi se sve sviđaju, pravo su osvježenje u tmurnim danima.
Juče, kad sam išla prema TE Tuzla, pa baš mi se nešto stislo gledajući zapuštenu travu, otpade, krive table, pa još to sivilo. Hej, evo prestade kiša, pa treba izgleda kukati, hvala ti Bože, možda se malo i sunca pojavi.
Danas idem na roditeljski, a sinoć čujem kako je u Sarajevu roditelj nasrnuo na profesora sjekirom. Nije mu se dopala ocjena kćerke, meni jedino nije jasno gdje sjekiru nađe, nije valjda da ju je ponio od kuće? Znači da je išao s namjerom da napadne čovjeka. Jadan profesor, mogao je glavom platiti, kaže, odbranio se dnevnikom. Ne bi bilo loše da ih još čvršće prave, kao pancir, jer može neko i pištolj da nosi. Vidite li vi nastavnici kakvih nas ima budala među roditeljima, najbolje da vi koju peticu tamo u 7a podijelite, da ne izazivate neuračunljive roditelje.
Djeca inače idu u školu do 31. a onda imaju raspust 21 dan. Neki će praviti Novogodišnje zabave sa Djeda Mrazom, drugi će da vode filozofske rasprave treba li ili ne treba Djed Mraz, kao da nama koji smo dobijali paketiće od Djeda Mraza šta fali (zar mi šta fali?). Moram i da kažem da sam ja sve do srednje dobijala paketiće, samo nisam išla kada ih dijele nego mi tata donese. Svašta se moglo u toj Solani, Sindikat je tamo bio zakon.
Upolovio decembar a ne priča se puno o Novoj godini. Umro je Franjo Kovačević, a on je godinama organizovao dočeke na otvorenom u Tuzli. Na žalost, treba reći da su ti dočeci upropašteni nevjerovatnim količinama petardi. Par puta sma izašla oko ponoći i svaki put kažem neću više, em zima, pijanih na sve strane, a petarde su katastrofa pa na kraju žali bože para koje se ulože u taj doček. Da li će i ove godine biti nešto još se ne priča.
I mene kakva sam, o Novoj se raspričala a ima još vremena. Bolje je da kažem da imam novi mobitel, da se malo hvalim, nemam više kome, jučer sam narod smorila. Imala sam ja do sada mobitela raznih, glavni kriterij za kupovinu je bio izgled, Panasonik, Samsung, Motorola, Sony, i ko će se sjetiti, mislim stvarno, ali meni je najbolja Nokia. To je mobitel za one kojima ispada, koji ga bacaju, on je neuništiv, da skačete po njemu ništa mu. Eto prijatelj mi priča da mu je upao u jezero, dok ga je našao i tamo vamo, prošlo lijepo vremena, naguto se mobitel vode, skupio se svijet, mobitel mrtav, nema svrhe ni pokušati oživljavanje. Stavi ga taj moj prijatelj na peškir da kao svoju mobitelsku dušu ispusti u miru i ode da se kupa, kada se vratio proba da ga uključi reda radi kad ono čuje se bi bi, stigla poruka. Proradio i još radi. Zato je odluka pala opet na Nokiu, što ti je tehnika. Ni žica, ni ništa, pritisneš dugme i čujes čovjeka na drugom kraju svijeta, čudo neviđeno.
Evo idem, eno odoh. Enega - tako je moj sin govorio, a za bermude je govorio „fameke katkih kava“ što znači farmerke kratkih rukava, a moram reći i da sam ja govorila da je trajekt debeli i čamac mršavi brod, i eto idem, idem, ne plačite .....od sreće.
S.M.
|
