TUZLARIJE - TUZLA DANAS 15.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ponedjeljak je onako tmuran, meni nešto hladno, a drugi se ne žale previše. Ne volim zimu nikako. Sinoć pred spavanje, nema se šta raditi pa malo uzela da čitam onaj tekst o Kamenici, da nešto provjerim. E što sam se nasekirala, strašno, dobro se tamo iko i vraća. Nekad mi padne na pamet kako ti koji su ubijali uopšte žive i spavaju, a onda shvatim da ti i pomišljaju da je to nešto loše već bi se gdje oglasili. Nevjerovatno je da se niko nije našao od onih koji su učestvovali u masovnim ubistvima da bilo šta kaže, makar anonimno gdje su zakopani nedužni ljudi da ih njihovi kako dolikuje ukupaju. Zaista užasavajuće. Zaustavljam se, ne bih da počinjem ponedjeljak sa masovnim grobnicama.
Komentari na Tuzlarijama su sve gori i gori, pa ja ne mogu shvatiti da se ne može bez ružne riječi napisati rečenica.
Pijem čaj i to zeleni, a s obzirom da sam ja od onih koji čaj ne piju ni kad su bolesni onda se nemojte čuditi što ja to pišem kao važnu informaciju. Sve se napisano čuva pa kad jednom neko moje praunuče bude ovo čitalo ima da vidi kako sam pila zeleni čaj 15. decembra i naravno neće znati šta će s tom informacijom. Čaj je jezivo ružan, mazohistički ću izdržati jos dva gutljaja, a onda neka ide gdje hoće sva ona priča što se naslušah kako je zdrav i kao spriječava nastajanje one bolesti što ne smijem napisati kako se zove a vi se svi pomjerite s mjesta.
Kad je nešto posebno ružno i ne može se prodati onda nađu nekog doktora sa onim tegla naočarima da svijet vidi kako je oči izgubio od učenja i čitanja, i onda on svojim pametnim glasom kaže kako je u ovom slučaju zeleni čaj dobar i zdrav. Sutra svi koji su to gledali žure da ga kupe, a i ja sam već na kasi, kupila sve moguće vrste. Uh, evo popila sam još jedan gutljaj, stresla sam se od užasa, neprijatnog je mirisa, gorak, ne mogu ovu gorčinu ubiti ni sa limunom, 4 kocke šećera i kašikom meda, a miris je blago rečeno neprijatan.
Podsjeća na miris kane, to je ona biljka ako se sjećate, koje žene stavljaju na kosu i nokte da im budu zdravi, a i u nekim religijama kana ima neki značaj, a kod nas se za ljepotu koristila i koristi. Pa i to sam ja probala, recepti su bili razni, od onih da se zamuti sa vrelom vodom pa do onih sa kafom, taj je najbolji, onaj toz i kana daju tako divnu smrdljivu smjesu, orginal blato. Stavi se to na glavu, curi sa svih strana, drži što duže, nakon toga treba jedno 2 bojlera vode da se ispere, a uništimo bar pet peškira koji budu crvenkasti ali na kraju je kosa divna. E baš ovaj čaj ima isti miris i nema šanse da bih mogla popiti cijelu šolju. Ostavit ću ga, pa ako bude ne daj Bože kakve krize sa čajevima dobro će doći. Tako je to valjda kad se odraste na nani, kamilici i šipku, a sada čajeva ima pa to nije pametno. Ma kakvi ba vi u inostranstvu, vi imate samo od te zemlje gdje živite i još po koji iz uvoza po skupljoj cijeni i u posebnim radnjama, a kod nas sve na jednom mjestu, čajevi istoka i zapada, sjevera i juga, počeli smo očajaviti pravo. Nema Bosne nigdje.
Danas u Tuzli slabo ima nekih dešavanja, dok se malo od vikenda odmori pa će se šta raditi.
Valjda su vam zvijezde naklonjene danas, pozdravljam vas.
S.M.
|
