TUZLARIJE - TUZLA DANAS 18.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Jučer se dan pokvario pa je počela kiša, malo pomalo i pretvori se u pljusak. Od sunca nema ništa, sve je mokro, ali šta se može. Umjesto depresivne slike Tuzle danas evo slika snimljenih par dana ranije, one su nešto manje tugaljive.
Na slici je jedna od onih, ko zna koliko, naštiklanih (nadzidanih) zgrada. Ova izgleda još i bolje nego prije, fasada joj dotjerana pa se gotovo i ne primijeti da su dodali sprat.
Na drugoj slici je crvena kuća, da se bolje vidi, tu je Pansion, čula sam da je 10 eura noć, pa nekako mi to nije ni skupo, ili nisam baš u toku.
Danas je sjednica Općinskog vijeća pa ćemo da vidimo kako nam se snalaze novi vijećnici. Osim o budžetu i jednokratnoj pomoći boračkoj populaciji bit će priče i o naknadama za predsjednike i članove općinskih komisija.
Kad vidim kolike su zgrade u kojoj su smještene kantonalna i općinska administracija jasno mi je koja je to mašinerija i koliko je tu uposlenika, svi na budžetu, osigurani na puni iznos primanja, strahota od brojke. Što je najgore toliko broj ljudi nije garancija efikasnosti. Dok se nešto razmotri pa utvrdi, usvoji, te obave sve procedure, ode vrijeme, a tek koliko se čeka do realizacije. Kad se sami nađemo kao stranka koja nešto čeka onda se vidi kako smo mali pijuni u svemu.
Ovih dana podzemlje se obračunava na sve strane. Mogu reći i da sam razočarana i uplašena mnogo čime. Prvo time koliki je interes javnosti kada se pripadniku tih i takvih krugova nešto desi, nevjerovatno. Svakodnevno umiru djeca, umiru i oni koji su zadužili i grad i državu, i nikome ništa.
Jučer smo kao i svake srijede objavili zvanične podatke Matičnog ureda Tuzla o rođenim, vjenčanim i umrlim. Prošli put čitam primjedbu kako takve podatke ne treba objavljivati, da ljudi imaju pravo na privatnost. Decenijama se ti podaci objavljuju jer su narodu zanimljivi, pogotovo sad kad je raštrkan širom planete. Kod nas se i posmrtnice čitaju sa zanimanjem jer je ovo dosta mala sredina u kojoj se manje više mnogi poznaju. Nešto kontam, i u svijetu ko hoće da se tajno vjenča ode u kakvu nedođiju da se sakriju od javnosti. Nekako mi ta priča o zaštiti privatnosti šupljikava, javno se vjenčaš u Tuzli pa bi to onda trebala da bude tajna.
Relativno je to sve, pomalo mi je i smiješno spominjati nama neke EU zakone, nama iz zemlje u kojoj nekad ljudi nemaju ni osnovna prava, gdje je život vrijedan kao glavica kupusa, tako mi je licimjerno ganjati neku Europu u nečemu, a za njom zaostajati u svemu drugom, i to dobrim dijelom i što nam taj veliki svijet na svakom koraju podmeće nogu.
Idem ja sada za poslom, a vama neka danas sve polazi za rukom.
S.M.
|
